DOBRO se čuje i vidi
DOBRO je i privatno i javno
ne samo moje kad ga susretnem i nađem.
DOBRO se ne čuva zatvoreno,
ono se želi reći i prenijeti drugome.
Pokazuje se, otvoreno je svakom oku, da ga vidi,
uhu da ga čuje i poželi ga darivati,
šireći ga svijetom i ulicama.
DOBRU se otvaraju sva vrata i gost je poželjan.

Crtež Golubica mira, Pablo Picasso
Posljednje DOBRO zbilo se u „Najluđoj novogodišnjoj noći“
u jednom gradskom restaurantu, dok je svirala
lagana glazba, uz koju su gosti mogli pričati, čuti i slušati.
Popunjeni su bili svi stolovi.
Veći broj gostiju bio je okupljen oko više stolova,
a tek nekoliko parova je sjedilo zajedno. Vremešnih, ali i mlađih.
DOBRO se zaustavilo baš pokraj njih.
Stariji gospodin pozove konobara i povjeri mu, da bi rado počastio mladi par
i platio njihov račun. A kad je konobar obavio svoj posao, otvorio se kontakt
mladog para sa starijim gospodinom.
Zahvalni prihvate ponudu,
pitajući se što to znači?
Potom stariji gospodin reče: Isto ovakvo iznenađenje
doživjeli smo i nas dvoje prije više godina.
Darovatelj nam je rekao: Ovo je DOBRO - i napomenuo-
ovako i vi učinite drugome i uvijek kažite, da ste i vi
tako primili DOBRO i da na isti način i oni to čine.
DOBRO uvijek čeka biti darovano!
Eto, DOBRO tako pohvaljeno poslije ponoći krene niz ulicu
Slaveći Boga, darivajući Mir i dobro, nastanivši se tako i u mojem srcu.
|