Utekoh,
slijedeći tragove trudna svijeta,
koji sve ostavi,
žudeći Te,
pohrli
za Tobom,
kamo nitko ne će,
vjerujući u pustinju.

Bez svežanjâ,
oslobođena potrebâ,
otvorena srca,
vjerujući da samo Ti stvaraš
i život daješ.

Sa sebe otresoh natruhe,
koje zemno složi,
nadmećući se.
Uputih se za Tobom,
bez straha,
sigurna,
da si Ti pravi izvor,
iz kojega će poteći milost
pustinjskomu mnoštvu,
kruh kojega će obilato preostati
za sve koji odlučiše, trpeći,
strpljivo i tuđu bol nositi,
dobro podijeliti.

čudom oblivena pustinja zove.
Klanjam Ti se.
Tijelovski ophod,
svjetlom pokaznice obasja puk.
Krušna svečanost nastani pustinju u nama,
i dijeleći se,
pute pročisti.

Split, 7. lipnja 2007. god.