Bože! Daj mi oči ljubavi da ne posrnem, da gledam široko, ne više ljudski, usko!
Istrgni iz mene sudca, neka mi riječ zanijemi ako usta osude, ako Te ne slijedim čovjeku grijehe mjereći, ne pomažući, u zlu dobro ne tražeći.
U kukolju izraslom ne snalazeći se, daj mi, iskati dobro zatrpano, gdjekoje, rijetko, zaboravljeno, sjetiti ga se, priznati da je i ono živjelo, da je bilo,
daj mi, razgrnuti žbunje života, dati mu zraka da diše, osvijetliti ga, podići, priznati mu život, sud ostaviti Tvojoj ljubavi, jer naše oči bez Tvoje pomoći nikad ne će moći ljubiti nikad praštati nikad grijeh čovjekov do kraja vidjeti…
Ta Ti jedini znaš i možeš Znak nam dati, učiniti da spašavajući sebe, ne počinimo grijeha drugom.
U Splitu, 9. siječnja 2009. 
|