Bože! Daj mi oči ljubavi
da ne posrnem,
da gledam široko,
ne više ljudski,
usko!

 

 

 

Istrgni iz mene sudca,
neka mi riječ zanijemi
ako usta osude,
ako Te ne slijedim
čovjeku
grijehe mjereći,
ne pomažući,
u  zlu dobro ne tražeći.

U kukolju izraslom ne snalazeći se,
daj mi,
iskati dobro zatrpano,
gdjekoje, rijetko, zaboravljeno,
sjetiti ga se, priznati
da je i ono živjelo,
da je bilo,

daj mi,
razgrnuti žbunje života,
dati mu zraka da diše,
osvijetliti ga,
podići,
priznati mu život,
sud ostaviti Tvojoj ljubavi,
jer naše oči bez Tvoje pomoći
nikad ne će moći ljubiti
nikad praštati
nikad grijeh čovjekov
do kraja vidjeti…

Ta Ti jedini znaš
i možeš Znak nam dati,
učiniti da spašavajući sebe,
ne počinimo grijeha drugom.

U Splitu, 9. siječnja 2009.