Među prolaznicima spazih mladog čovjeka. Na ramenima nosi sinčića i priča mu. Zastanem pa poslušah: - …sinko moj, Isus je najveći čovik na svitu. On je najjači. Niko nas ne voli ka on, razumiš li? - Je li to puno? - upita sin. - Najviše! - odgovori otac. Sin koji će brzo odrasti i sići s očevih ramena predajom primi vjeru. Takav će s Bogom rasti, ne će ga skrivati ni spremati, stavit će ga na prvo mjesto, slaviti ga i služiti mu, bez sumnji i straha. Bog će biti njegova utjeha, snaga i nagrada, kad i on jednog dana podigne svog sina na ramena, bude mu otac i riječju mu preda vjeru očevu koju življaše.
Dok čovjek sluša Dobro, ne može čuti Zlo.
Split, 31. listopada 2008. god.
| |