Nigdje bez Tebe ne mogu  stići,

ni krenuti ako s Tobom u suglasju nisam.

 

 

 

Kad nije bilo tako, kad sama sam putove tražila,

bez Tebe mog Stvoritelja,

ostavljajući Te negdje za drugi put,

bijah zaustavljena,

zamisli  prekinute.

 

Ni silu ni grubost ne pokaza meni,

bogato si darivao vrijeme,

odgovor nudeći čekao si,

ali ja htjedoh žrtvu mimoići,

put skratiti.

 

Moja je volja griješila.

 

Pri kraju puta, kao uvijek,

Ti i sad milosrdan, ispruženih ruku,

poput oca kad sagnut čeka dijete

da mu dotrči u zagrljaj,

primaš me,

povratak moj pozdravljajući.

 

Istekoše snage,

pute moje izbrisalo vrijeme,

zalijeću se misli stale bi kraj Tebe,

ne bi nigdje išle, ne bi ništa htjele,

samo da su blizu,

posve blizu Tebe.

 

Split, 10. travnja 2009. god.