Kroz maglu Te gledam, vidim Te sve bliže sat se moj sporije glasi, čeka da se spremim, da krenemo skupa, prijatelj vrijeme- pratilja stara.
Ne htjedoh ništa ponijeti sobom, džepova praznih ostavih sebe, ni kruha ni halja, na ovom putu ne treba ništa, ja idem dalje.
Ti, jedino jamstvo da povratka nema, da svaka trka tu stati mora!
Na putu k Tebi Samu sebe nosim. Siromaštvo dara dušu moju trese, namaknut se ne da propušteno što je, izgubljeno vrijeme.
Tik-tak usporeni slušam, ususret Tebi ljubav svoju ištem, čistim je i redim uredna da bude, ako Ti se svidi pa je sebi uzmeš,
T..i…k - t…a…..k - t….i…..k Split, 8. studeni 2008. god. 
| |