I ako Te ne vidim, snaga me Tvoja pokreće,

podiže i vodi, nosi me preko vodâ i mora, uspinje do vrhovâ,

pali žar Tvoje riječi.
 
Hoteći poruku živjeti dublje, pridržanu, štapom  osovljenu,

nosim je uzavrelim putem, kojim nitko ne će…

Za Antom

Zemaljski je put potrošen, opasan -

Božji krvav, otkupiteljski,

mukom popločan,

Zlom zaboravljen.

Svi, lako i brzo tražeći,

zaboraviše na mala vrata.

A on, vjerujemo, smiraj u Božjemu milosrđu nađe.

3. srpnja 2006.