U doba naviještanja evanđelja po Ivanu, o mrmljanju i prigovorima  nestrpljivoga naroda protiv Boga, putem kroz pustinju, netko mi iz prepune crkve dotaknu  rame. Okrenem se, uvjerena da mi netko poznati hoće reći da je tu, da mu je drago vidjeti me, da smo zajedno, da smo ispunili crkvu do posljednjega mjesta, da ljudi stoje i slušaju sv. misu i izvan crkve, pod čempresima, i u predvorju samostana Sv. Ante, ali oko mene ne bijaše nitko poznat.

Oprosti, jer ne vidjeh Tebe, Gospodine! Susreo si me za vrijeme evanđelja, podsjećajući me na mrmljanje i svagdašnje prigovore. Zanemario si moje slabosti i prišao mi,  naviknuo na praštanje. Kao da si dodirom htio reći: - Našao sam Te i doveo. Sa mnom sve možeš! Samo vjeruj! –

Hvala Ti za starenje, za neizmjerno vrijeme u kojemu mogu, u Tvojoj  radionici brusiti kamenčiće svoje naravi.

Šest dana poslije, uzvikujemo Hosana Sinu Davidovu  i bacamo masline i palme pred Tebe, klanjamo Ti se, dok na mladomu magaričinu ulaziš u Jeruzalem.
(U momu gradu, poslije sv.mise, na Cvjetnicu, podigoše se helikopteri, snimajući sajam jahtâ na obali, nisko nadlijećući grad i bukom nadglašavajući brecanje bumbala sa zvonika Sv. Dujma, koji je najavio početak ure klanjanja. Nu, grančice maslina u rukama ljudi govore da je Cvjetnica u nama i da se ona ne da nadglasati. U Svetomu gradu nije bio sajam. Bilo je nešto slično. Nu, kamere i TV izvjestitelji ipak su dali prednost prizoru s maslinovim grančicama u rukama naroda koji je išao prema crkvi).

 O Tebi se već čuju suprotstavljeni glasi. Neki kažu da si Ti Isus, Sin Oca koji te posla. Drugi ne vjeruju. Jedni se boje vlasti pa šapću o Tebi. Oni, kojima si pomogao, svjedoče. Možda i zapamte dobro koje si im učinio, ali mrmljanje će ubrzo zamijeniti svečani doček, mrmljanje do glasne osude i urnebesnoga  Raspni ga!  Potvaranjem i psostima, pljuvanjem Tvoga svetoga lica, odabrat ćemo Barabu. Ne će pomoći nikakvo izjašnjivanje a ni 82 % ni 90% postotak vjernika. Svi ćemo se razbježati. Ne će nas biti! Na putu muke ostat će Marija, Ivan, Magdalena i Šimun, koji će Ti pridržati križ, Veronika, s otisnutom slikom, izmučena Ti lica, na rupcu.

Svi u mišjim rupama, ustrašeni.

A Ti za takve i za mene, uzlaziš na Golgoti i ondje se predati. Za Judu i Pilata – isto!
Samo tražiš srce raskajano a nudiš, daješ sve, sebe, život vječni.
Pa, kako da Te ne ljubim, Isuse!

Treći si dan uskrsnuo od mrtvih. čuđenje i radost Tvoje Majke i učenika bilo je neizrecivo.
Osmi dan, kada si se pokazao pred apostolima, među njima je bio i Toma.

Dok su vrata bila zatvorena, dođe Isus, stade pred njih i reče im: 'Mir vama!' Zatim reče Tomi: 'Pruži prst svoj ovamo: evo mojih ruku! Pruži ruku svoju i stavi je u moj bok te ne budi više nevjernik, već vjernik!' 'Gospodin moj i Bog moj!' - izjavi Toma. Isus mu reče: 'Jer me vidiš, vjeruješ. Blago onima koji će vjerovati, a da nisu vidjeli’ . (Iv 20, 24-29)

Vjerujem da je Bog Otac, Sin i Duh Sveti jedina i glavna vijest od svih događaja na naslovnicama, tiskovinama, jedina istina, razlog postojanja, mjesto učenja i rasta, jedina ljubav, koja se predaje za mene, bez ostatka, jedini sud i mjera, koja će, na kraju moga puta odrediti moje mjesto.
Njegovo je uskrsnuće i moj život vječni!

Sretan i blagoslovljen Uskrs želi Vam

Korizmom hodeći,
sama sa sobom,
u sebi protiveći se,
pustinjom pravi put tražeći,
izvor žeđajući,
u ustima pijesak držeći,
pod nebom otkrita,
Bogu znana,
ja grješnica,
jadni crv,
umišljeni,
žulje drugima skrivih,
dobra zaboravih,
začudom se čudim,
vrijeme prosuto,
podcijenjeno,
škrto,
sebeljubno.
Što zaslužih,
koliko puta četrdeset dana pustinje,
koliko do muke,
do krvavoga znoja,
u Getsemaniju,
moga Otkupitelja?
Ja u mnoštvu koje pljuje,
psuje,
trsku mu dajem,

krunu trnovu na glavu mu stavljam,
ja nepopravljivi stvor:
- Raspni ga! - vičem
i pratim ga s križem;
čudim se Šimunu,
Veronici se smijem,
majci njegovoj, Ivanu,
Magdaleni,
ne sluteći da će ova patnja,
križ koji čeka na kraju puta
Kalvarije i posljedni uzdah: svršeno je!,
biti radi mene
i grijeha svijeta,
radi svega zla,
svakoga doba,
svakojakih boja,
nečisti, koja se ne čisti,
koja se slaže u glibu.
Bože!
Mogu li još jednom pokušati?
Molim Te za još jednu prigodu.
Sve priznajem.
Moje se ništa kaje,
hoće biti, promijeniti, popraviti,
hoće za Tobom,
hoće Ti obrisati izranjeno lice,
smirnom Ti pomazati izmučeno tijelo.
Dopusti da ostanem budna uz Tebe,
u Getsemanskomu vrtu,
kada svi zaspu,
da budem Tvoj bližnji,
na križnomu putu,
da sjednem do Tvoga groba i okajana,
treći dan,
budem dostojna pjevati:
Uskrsnu Isus doista,
u vjeri, tvojim ranama ojačana,
grleći drvo križa,
s kojim ću,
sigurno doploviti,
na drugu stranu rijeke,
ako bude Tvoja volja.

13.ožujka 2006. 

Dobro jutro, Isuse!

Molim Te, učini ovaj dan plemenitim.

Ukloni iz mene mrmljanje i traženje tuđih pogrješaka.

Oplemeni me zauzetošću s malim i običnim stvarima.

Kada dođem među svoje, obdari me obiljem dobrih djela za njihovo vrijeme,
odagnaj od mene primjedbe i suvišne savjete. Pomozi, da im primjerom pokažem što želim da slijede i žive.

Daj da u telefonskim pozivima onih koji traže utjehu budem nadahnuta Tvojom dobrotom, strpljiva i darežljiva. Izbriši iz mojih riječi oholost, da u očajnikovu srcu ne ostavim gorčinu.

Kada sam s ljudima, spriječi u meni hvastanje.
Drugomu treba moj osmijeh i dobra volja.

Neka se u meni nikada ne utrne suosjećaj za one koji ga očekuju.
A, tko ga ne očekuje?

Kada dođem među stare znance i prijatelje, daj mi obzira i ljubavi da se poklonim njihovu radu i žrtvi za bolesne.

U susretima s neznancima, daruj mi pravu riječ – mir ljekoviti.

Ako mi daruješ vrijeme, pa se vratim, daj mi zahvaljivati za sve zlo što si otklonio od mene, samo za jedan dan, što si me nahranio.

17. travnja 2006.