Ti znaš da Te slušam da riječ Tvoja, u meni ječi,
ne mjeri, ne nadzire, ne odabire, slobodna se razlijeva i širi,
a Ti nečujno dno moje posude rosiš, ne daš da presuši, potvrđuješ i učiš, ništa nije moje, pa razumijem druge, kad kažu luda, kad se smiju, dižu ruke od neukrotiva- bez mjere, pa se ne ljutim, jer Ti si i njima u posudu dare nalio, dobrim je napunio, na volju ostavio… Nagovaraj me na Dobroi ne dopusti, da se u posljednji čas postidim pred Tobom, Oče moj! Split, 15. studenog 2008. god. 
| |