Gospodine! Osvijesti me da se ne uzoholim, da ne mislim da je uspjeh plod moga rada, moje 'veličine'.
Moju brzinu, žurbu, da sve bude 'na vrijeme', a možda i 'prije vremena', da se to uoči i pohvali, da se ljudi čude tomu, spominju me po tomu i hvale me; uspori moju brzinu, zaustavi me, svaku hvalu ostavi daleko od mene molim te, Gospodine!
Pomozi mi shvatiti da si ti, u svakomu mom djelu, glavni i jedini tvorac, a ja samo sprematelj tvojih zapisa, koje 'čitatelji' nalaze.
Pomozi mi da bih 'razumjela' sve tvoje darove i 'miješanje' u moje 'poslove'. Smiri me, daj mi vrijeme, iz kojega ću te moći tražiti i time hraniti svoju vjeru do razine u kojoj će moje ja postati vapaj tebi i da bi me ti uočio i pozvao među svoje ribare. Pouči me da uspijem shvatiti svaku veličinu u sebi i drugima, Gospodine!
Pomozi mi da se očistim od vremenitih natruha, čisti mi srce, jer je sve drugo tvoj privid, prikriva tvoju sliku, čini te nekim običajem, a omalovažava tvoju žrtvu i za me podnijetu. Očisti me vremenom, u vremenu, i ne ostavljaj me, Gospodine, prijatelju svojih stvorenja!
Split, 5. veljače 2007.
|