POZIV

Dragi branitelji, kada kažem da vam šaljemo ovaj poziv, to znači samo da vas poštujemo, da želimo zdravlje vama i vašim obiteljima, da želimo mir vašim srcima i da sačuvamo sjećanje na vašu žrtvu u Domovinskomu ratu i reći vam: vječna vam hvala!

Sjećam se prepreka na solinskom raskršću i vaših straža. Tada smo se zaustavljali, ostavljali vam krunice, uštipke, tople napitke u topličicama (termosicama), sve što smo znali da će vam biti drago i pomoći vam u onoj zimi. Bila je zima od zime i zima od zebnje, ali je u srcu grijala toplina zajedništva. Odjednom, tada, kao da smo se svi poznali, da je cijela Hrvatska bila jedna velika obitelj, kao da smo svi klečali pred istim hrvatskim križem. Bez oružja,  s vama, nikoga se nismo bojali, puni pouzdanja u Boga i sigurno vođeni hrvatskim predsjednikom dr. Franjom Tuđmanom stajali smo pred Bljeskovima i Olujama, a vi ste postali snaga, koju više nitko nije mogao zaustaviti.

Tada sam bila, na jedan dan, u livanjskoj okolici, 18 km od Livna prema Grahovu, u pitomomu hrvatskom selu Strupniću. Prije ulaza na asfaltnu cestu je pisalo: - Ulaz u hrvatski raj! – Bila sam u jednostavnoj katoličkoj obitelji, kada je došla hrvatska vojna služba, s kojom su otišla dva brata, dva sina, dva unuka iz te obitelji. Odlazak u rat. Ozbiljna lica, kratka molitva i križanje s grančicom umočenom u blagoslovljenu vodu. Krunica oko vrata. U razgovoru nam rekoše da nemaju pripremljenoga mesa ni mlijeka, jer su u selu dogovorili, da svaka kuća ima svoj dan kada kolje životinje i nosi dogovorenim prijevozom hrvatskim braniteljima u Hrvatsku.

Dragi naši branitelji! Ne mogu se sjetiti Domovinskoga rata a ne sjetiti se svih Hrvata, koji su bilo kako sudjelovali i pomagali naš Domovinski rat, od Hrvata u BiH do Hrvata diljem cijeloga svijeta.

Sada kada više nema rata, a kada je u mnogim srcima nemir, a negdje i nered, kada se između nas događa nešto što nije dobro, kada mnogi od nas možemo čuti ''ovdje više ni Bog ne može pomoći'', mi obični mali ljudi vjerujemo da je vama mnogima teško, da je osjećaj poniženja i obezvrjeđenja vašega ratnog uloga teži od nestašicâ, koje možda sada podnosite, ali vjerujemo da molitvom možemo izmoliti od Boga mir u sebi, da potom, vođeni Duhom Svetim, Duhom mudrosti, možemo raspoznati dobro od zla, od lažnoga sjaja, sumnjivih ponuda, obećanja i zavođenja.

Moramo se pročistiti, povjerovati, moramo se susresti s  Bogom, ako ga želimo čuti. To nije lako, ali to će, dragi naši branitelji, biti vaša druga velika pobjeda.

Svaki utorak, u crkvi Sv. Ante, na Poljudu, u 16,30 molimo krunicu za našega generala Antu Gotovinu, a u 17 sati je sveta misa.

Od ožujka će svaki mjesec biti izrečena sveta misa za generala Antu Gotovinu, za sve utamničene hrvatske generale iz Hrvatske i iz BiH, za sve poginule branitelje i one koji su u svojoj slabosti podignuli ruku na sebe, za nestale, za djecu, supruge i roditelje poginulih branitelja, za sve vas, za našega hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana i Gojka Šuška, prvoga hrvatskog ministra obrane.

Dan i vrijeme svete mise bit će objavljeni u Slobodnoj Dalmaciji i na Radio Splitu.

Odazovi se, pobjednički naraštaju!  – pozivaju vas obični mali ljudi.

U Splitu, 25. veljače 2006.

VAMA U SUSRET

Pošli smo ususret braniteljima, biti im bliži, moliti za njih i s njima biti.

U korizmi želimo im biti bliže, kao obični mali ljudi, dopustiti im da se oslone i reći im: - S vama smo. Niste sami! -
    Ne možemo im obećati mirovinu od deset tisuća Kuna, ni primjereni im stan (kako nam je, u jednomu telefonskom razgovoru, podrugljivo rekao jedan neznanac), jer smo mi obični mali ljudi.
    Mala smo Božja skupina vjernika, koji hoće pridržati braniteljski križ i zajedno s njima ići postajama križnoga puta.
    Radi takva Božjega nauma, dovoljno je biti obični mali čovjek.
 

Mi to jesmo, jer ćemo i danas zajedno kleknuti pred Gospodina i pomoliti se za sve branitelje, Domovinu i one koji još nisu upoznali Boga, za sve zavedene, za sve izazivače nemira-bukače, za nepoznate telefonske pozivatelje i one koji nisu objavili obavijest da je popodne, u crkvi Sv. Ante na Poljudu, sv. misa za branitelje i Domovinu.
 
    Obični se mali ljudi međusobno i ne poznaju. Njih je povezala Božja Providnost. Oni dolaze i mole za branitelje i Domovinu, duboko vjerujući svemogućemu i dobromu Ocu.
 
   
Split, 7. ožujka 2006. 
 

... dana predanih siromasima, zaboravljenima, bolesnima
 
 često jedini ključ u bravi njihovih vrata - po kojemu računaju vrijeme, doba dana.

            ***

   Sv. Ante, okupi nas!

Prvi od 13 utoraka na čast Sv. Anti, njegova je Crkva na Poljudu bila prepuna vjernika.

***

Meditacija

Isus, osuđen kao tobožnji kralj, ismijan je i baš se u tome okrutno pokazuje istina. Koliko su puta znakovi vlasti moćnika ovoga svijeta u stvari poruga istini, pravdi i ljudskomu dostojanstvu! Koliko li su puta njihove geste i velike riječi samo napuhane laži i sami su na sramotu zadaći koja im je povjerena, a to je služenje općemu dobru. Isus, ismijan i trnjem okrunjen, zaista je pravi kralj. Njegovo je žezlo pravednost (usp. Ps 45,7). Cijena pravednosti je trpljenje na ovome svijetu; on, pravi kralj ne kraljuje u moći, nego ljubavlju koja trpi za nas i s nama. On nosi križ, naš križ, teret svih ljudi, teret svijeta. Tako ide pred nama i pokazuje nam kako pronaći put istinskoga života.

Molitva

Gospodine, dopustio si da te ismijavaju i pogrđuju. Pomozi nam da se ne udružujemo s onima koji ismijavaju patnike i slabe. Pomozi nam da u poniženima i odbačenima prepoznamo tvoje lice. Pomozi da ne posustanemo zbog poruga svijeta što ismijava služenje tvojoj volji. Ti si nosio križ i pozvao nas da te slijedimo (Mt 10,38). Pomozi nam da prihvatimo križ, da mu ne izmičemo, da se ne tužimo i da nam srca ne klonu pred tegobama života. Pomozi nam ići putom ljubavi i, slijedeći njegove zahtjeve, stići pravoj radosti.

(iz knjige Joseph Ratzinger Križni put. Meditacija i Molitva II. postaje: Isus prima na se križ)