Budući da u tisku često čitamo hinjene domaće i tuđe želje, potvore i narudžbe u službi protuhrvatske promidžbe, a gotovo da drugih sadržaja i nema, potražim nekada ključnu rečenicu, zbog koje je i napisan članak, koja je na pr. trebala obezvrijediti, poniziti ili makar umanjiti položaj sugovornika u čitateljivim očima, pa zaključim da je u takvim neprilikama dobro ako je sugovornik mudar, siguran, odvažan, pripravan odgovoriti na svako pitanje ali i propustiti odgovor na pitanja koja se tiču svetinja, koja diraju u najveću obiteljsku bol, bol Domovine, a s kojima se novinari često tako neozbiljno i neodgovorno poigravaju. Rado bi ih onečistili novinskim crnilom i što prije bacili u otpad.
U crveno-žutom tisku prepoznajemo ih kao kopače nezacijeljenih rana, jaružala iznad braniteljskih humaka i nitko da se sjeti i pita ih gdje su oni bili 1990. - 1995., što su radili, što su učinili, što su dali za slobodnu Hrvatsku?
Kada ih nitko ne pita, onda jedan od njih pita čovjeka otprilike ovako: - Pa, što ste vi dali za Hrvatsku, što ste činili, radili…?
A čovjek odgovori: - Dao sam sve. Dao sam ono najvrednije što se može dati! -
čovjek nije rekao da je dao sina, a dao ga je! Nije rekao da je dao sina jedinca, a dao ga je!
To je njegova svetinja. O tomu ne može biti nikakvih pitanja, dvojba, nagađanja, ni crvenog ni žutoga tiska!
To se čuva duboko u sebi.
čovjek. Kako to veličanstveno zvuči?!
2005. god.
| | 
čovjek, kao da se sakrio. Kao da ga nema u dnevnom tisku, na TV zaslonu. Kao da bi ga to obezvrijedilo i ponizilo...
Umjesto čovjeka, imamo crne vijesti malih i malo većih mjesta, skupove u gostionicama za tisak i TV- program, ispovjedaonice u veleposlanstvima,
krojačnice i samoposluživanje s obavještajnim podatcima, po potrebi...
čovjek je izbrisan kao pogrješno napisana riječ u školskoj bilježnici.
(Sizif)
Ostao je samokrjes sporazumijevanja. Strah okuplja sve (ne birajući strane), sve uronjene u neistinu, častohleplje, sve isključive i jedine.
Strah i nesigurnost!
Uragan Katarina, potom i uragan Rita, velika su nesreća, ali i opomena da je iznad svega i svih On, protiv kojega je, svaka bitka unaprijed izgubljena.
čovjek, s prevarenima i izigranima, s onima koji su nas obranili, a ostali bez prava i svoje postrojbe, piše stranicu za Hrvatsku.
čovjek ne će više biti hrvatska šutnja. čovjek će ponovno postati nada na stranicama hrvatskoga tiska, snaga s TV-zaslonâ, ne Zlikovac, ne Veliki brat, nego Veliki čovjek!
25. rujna 2005. god.
|
