Besida bi da prinosi vrime, broji dane, slovo da svidoči…
Pitan – odgovaran i to diškorš je, kad drugega nima.
đirajen uz more, pa mu šapjen, i vanka, nasuvo zna bit ka u tebi, ka u meni.
Duboko, prez beside, sve muči.
Životu, ka i ribi udicu itaš, takaješ ješku, ribu sebi mamiš, a ona grizne, gre da'je, pa se jopet vrati.
Ja je volin taku, ostavin jon ješku i zamotan tunju. Nima dogovora o' š doć zagrist, o' š poć da'je, sve je dobra vo'ja zato jubav dura.
čekan je sa ješkon i kad ne projde, ne grizne, ne vrati se, kad ne dojde.
Svejedno, uvik kad itan tunju, izventajen vrime, trznen, ka da je ugrizla, pa jopet, pa tako kad je nima, ja je dozivjen da dojde, da se pinku ferma, odane kraj mene, u dubinan.
U Splitu, 3. srpnja 2009. god.
|