 Najljepše, najsvetije, najsvjetlije. Očev zagrljaj, topao k'o sunčev sjaj.
Najdrvenije drvo križ prekrižen. Ne sjetismo se da u njemu i naši čavli zabijeni jesu, težinu činjahu, pod kojom padaše. 
Besramno dopustismo da nas nosi skrivajući se, pritajeni, život svoj pravdajući bez oprosta, ljubavi izmaknuti.
Najljepši, najsvetiji, najsvjetliji.
Povratak kojem jučer Tvom milosrđu ostavih danas ljubavi posvetih sutra Tvojoj providnosti, klečeći ljubav ostavljenu njegujući, ranjenu i ozdravljenu Tebi za druge predanu, sebe Tvom sudu ostavljenu.
Split, 10. siječnja 2007. god.

| |