Ja sam kovač Luka.

Živim u malomu miroljubivu selu u Francuskoj.
Zarađujem veoma malo. Odavno sam namjeravao otići u Jeruzalem.
Jednoga sam dana pošao u luku, na brod, koji je plovio prema Jeruzalemu.
Ljuti je vjetar nosio sve.Vidio sam ljude, vitezove i križare koji su ulazili u brodove. Svi su željeli pomoliti se u prvoj jeruzalemskoj crkvi. Ušli smo na brodove. Jaki nam je vjetar izljuljao i potopio brodove. Dok smo se potapali, molio sam se Bogu da nas spasi.
Nakon nekoliko dana, jedva sam se probudio. Našli su me robovlasnici i zarobili me. Zatočeništvo sam provodio moleći. Jedne mračne noći nešto je počelo svijetliti. Stražari su skočili iz postelje i upustili se u borbu, ali to je bilo jače od njih. Otvorio se moj kavez. Izišao sam i trčao sve do Jeruzalema.

Jeruzalem me primio i pokazao mi gdje da se smjestim. Došao sam do jednoga starca i, ne znajući njegov jezik, upitao ga samo: ''Isus''!? On je uperio prstom
prema brdu, na kojemu je razapet Isus Krist, i rekao: Golgota! Odmah sam potrčao prema tomu brdu. Popeo sam se na nj i počeo moliti. Ondje sam se rasteretio svojih grijeha.
Otada sam postao svećenik u svetomu gradu.

Luka Donadini

20. ožujka 2006.