čovjek ne može razumjeti, ni objasniti sve ono što mu se događa, a često ni utjecati na događaje, spriječiti ih, odgoditi ih ili izbjegnuti ih. Tako se stvara prigoda za očaj i bespomoćnost.
Ako smo bez Boga, psujemo ga i pitamo ga gdje je, zašto nas ne spasi...
Ako smo s Bogom, usrdno ga molimo, da on od nas otkloni tu čašu žuči, zaboravljajući, da on to nije učinio ni svomu Sinu, nego ga je prepustio Golgoti.
Njegovoj majci, Blaženoj Djevici Mariji, mač boli je probio srce, kada su joj s križa u ruke stavljali raspetoga Sina.
Zašto ga nisi spasio?
Zašto mog Antu, Tvojeg Petra, Ivana...?
Tajna.
Vjerujemo da je on tim svojim činom otkupio svijet, sve nas, da njemu trebamo predati svoje boli i suobličiti ih Kristovu križu i to nikada ne prestati činiti.
Teže razumijemo kako rado prihvaćati križ kao milost i biti izabrani 'križonoša'.
Teško je dok nevolja traje i raste pa tada tražiti uzroke, postavljati pitanja…
Kada sve završi i utihne, kada prihvatimo gubitak, možemo naići na svijetle tragove
njegove prisutnosti, gdje je i kada nudio drukčija rješenja i mjere od naših ljudskih, koja možda nisu bila privlačna, čijoj smo vrijednosti pretpostavili svoje - sebe, i procijenili da u životu nije vrijedno mijenjati ni djelić našega ponašanja.
Bila je to pogrješna procjena, zloporaba darovane slobode, ne njegova nego moja volja.
Plemenito je dar takvih svijetlih tragova uočiti na vrijeme i mijenjati svoj život.
Naći ćeš ga, zaroniš li u vrijeme kada si tražio spas i nisi ga razumio, zašto tvoja molitva nije bila uslišana.
Svijetli trag je i sada tu.
Od njega crpiš snagu i možeš sve, što dosada nisi mogao,
jer si se promijenio.
Možeš dalje!
Slijedi Ga!
II.
U patnji jedne obitelji, nesreća se smijenjivala nesrećom. Možda je bilo sreće kada su se rodili Ivica i Marica. Otac je bio na ratištu, majka je radila a baka je bila s djecom. Za nježnosti i za rast nije ostalo mnogo vremena. Ivica nije napunio ni petu, kad se otac ubio. Baka je postala glava kuće. Pratila ih i dočekivala, voljela i mazila. Majka je radila.
Na slici su anđeli, jedan Krist i jedno Božićno drvce. Sve čeka da se rodi dobro, bolje, malo radosti, topline...
Marica je postala odrasla djevojka. Radišna, kao dijete, koje je moralo na brzinu odrasti i misliti, koje nije imala kada naučiti smijati se, izlaziti s vršnjacima.
Ivica je odrastao. Postao je dobar i poslušan učenik.
Za samo nekoliko mjeseci majka oboli teško, neizlječivo.
Baka je osjetila da se nešto veliko događa. čula je i razumjela. Povukla se i zašutjela, pa zalegla.
Djeca se prestrašila te prijetnje da će uskoro ostati posve sama.
Naše se Bogatstvo siromašnih ponovno našlo na mjestu. Odnjegovalo je baku, donese hranu, sjedne s njima i popriča. Već ih je upoznala, pa radi i ono što ne traže, a zna da ih to veseli. Baka je tražila krunicu a Ivica kaže, da će joj trebati željezna zrna, jer ih baka toliko stišće a on i ne sluti da u te Zdravo Marije, baka utiskuje svu svoju dušu za bolesnu kćer, za sve njih, svoje strahove i strepnje.
Vrijeme se u kući zaustavilo. Kao da sati nisu ništa govorili. Ivica kaže da mu se nekidan pričinilo da je mama poludjela...
Do njih je bijela sijamska mačka naćulila uši. Kada svi otiđu, ona skoči na postelju i žmirka kraj bake. I ona će dočekati svoj obrok.
Nitko ne misli, da su toj skupini posljednji dani toploga zajedništva i da se svi nalaze pred velikim i tužnim rastankom.
Zauvijek!
Majka se iz bolnice otpušta u dom, a i baka takodjer čeka poziv za u dom. Nakon majčine smrti djeca odlaze u Zagreb, gdje će Marica i Ivica nastaviti školovanje. Baka, ako preživi, čekat će ih kada budu mogli doći. Shvatit će što se dogodilo, a onda će se pomalo gubiti tužna, do kraja.
Sklonište za zaštitu životinja zamijenit će bakinu brigu prema mački. Ona više ne će biti njezina miljenica.
Dogodilo se, da su Ivica i Marica ostali najprije bez oca, jučer bez majke, a sutra se opraštaju od bake.
Baka je nešto osjetila pa je zamolila naše Bogatstvo, da ostavi na vješalici svoju pregaču, jer ako je odnose znači da više ne će doći. ' Bit će post ', rekla je, misleći pritom da je više ne će imati tko nahraniti.
Zato je Bogatstvo ostavila svoju pregaču na vješalici.
I potom otišla. Kakav znak povjerenja!
Zajedno tražimo njegov svijetli trag, na Ivičinu i Maričinu putu, pred izazovima novoga i nepoznatog svijeta, u koji su se brat i sestra sami zaputili.
23. siječnja 2006. god.
| | 
... dana predanih siromasima, zaboravljenima, bolesnima
često jedini ključ u bravi njihovih vrata - po kojem računaju vrijeme, doba dana. ***
Bože, večeras Te molim za Ivicu i Maricu, budi im bliz. Ivica se i ne sjeća dobro pokojnog oca, majku je posebno ljubio, bio joj dobar. Ohrabri ga! Pokaži mu znak svoje ljubavi! 
Bože, jedino lijepo u ovoj tuzi je ljubav Ivice i Marice, na kojoj je moguće graditi, neka to bude temelj njihovih dana! Pomozi Marici da bude Ivici i sestra i majka. Molim Te, neka uvijek bude tako! Bože, odagnaj od njih sve zasjede zla društva i prilika! Dobroj baki daj mir. Neka vrijeme koje si odredio prođe u molitvi i priči s Bogatstvom, koje će pratiti preostale dane do konačnog zalaska. Bože, hvala Ti! (Mira Donadini, 26. siječnja 2006.) 
Samo onda pripadam Bogu ako pripadam onom drugom pored sebe. (Biskup Klaus Hemmerle) "Tko god se ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom" (Mt 18,4) Tu se misli na one male ljude koji ne mogu s častohlepljem dokazivati svoju sposobnost nadmetanja. Njima pripada posljednja i najveća sreća. O tome odlučuju njihove prazne ruke, njihova bespomoćnost, njihova prividna beznačajnost. Ima više načina kako biti čovjek; kao dijete, starac, invalid - ali nitko nije v i š e čovjek nego onaj drugi. 
Svaki način na koji se može biti čovjekom je važan, jer upotpunjuje sliku o čovjeku koji može biti i bolestan, slab, hendikepiran. Bila bi kobna zabluda vjerovati u veću vrijednost jakih i uspješnih ljudi. Jer važna je, kao što se može vidjeti u invalida ili duševna bolesnika, jedino osoba koja s njim umije uspostaviti bliski kontakt, a ne zanimanje pomagača. Pristup drugom čovjeku ne omogućava nam naša uspješnost, već Božji poklon. (Franz Kasper u knjizi: Misli za svaki dan u godini, za 26. siječnja) |
