Sutra ću podići licencu, zahvaliti Gospodinu i zamoliti Ga, da čuva moje pacijente i mene. Svaku sam licencu do sada najprije "potvrdila '' pred Svetohraništem…
Zašto su ovakvi nezanimljivi?, ne prepoznajemo ih?, a potrebni su nam… Ne, oni se ne bi slikali, njima ne trebaju mediji.
Međutim, bi li mi mogli, nasuprot zlu koje raste, neodgovornosti kojoj je dana puna sloboda, na drugu pliticu tezulje staviti uloženo vrijeme, dobro i trud u naše zdravlje?
Recimo, prenesimo tu dragu riječ i drugima. To je
Dobro, ono se dijeli i pomaže nam osjećati se bolje i sigurnije, otklanja ili makar ublažava strah od dijagnoze, pomaže nam s njom živjeti.
Zahvaljujmo Gospodinu za
Dobro koje nam pruža i zamolimo Ga da nam drži otvorene oči pred njim, da ga uvijek prepoznamo i da s povjerenjem idemo prema njemu, prenoseći ga i dijeleći ga drugima.
Split, 29. listopada 2008. god.
