Naša Marta, kao da se rodila biti ponizna i pokorna. Slušala je svakoga, pomagala, čistila, prala, dodavala. U obitelji, koju bolest nije poštedjela,nije mogla naći zaštitu, pa se najčešće molila i pouzdavala u svoga Boga. Pomagala je i u crkvi. Mirna i povučena, živjela je u malu, jednostavnu stanu.
Došla je bolest koja je našu Martu izmijenila. Priviđanja su je sve češće i nemilosrdnije pritiskivala. čula bi prijetnje. Na prozorima bi vidjela 'vragove', koji bi čekali da njegovateljica iziđe, a onda bi oni ušli i mučili je, čupali za kosu, tukli, stvarali smetnje na Radio Mariji, koji je ona slušala danju i noću, prekinuli glas i na kraju bi je toliko iscrpili da bi je izbacili iz postelje.
Kada bi njegovateljica došla sljedeće jutro, našla bi Martu izudaranu, iscrpljenu, na podu. Da je 'vragovi' ne bi više čupali, Marta je sama sebi odrezala kosu.
Drugi dan, Marta je prozore prekrila tamnom robom, da više ne vidi nikoga, ali 'oni' su ipak uspjeli ući i ona je jadna, u strahu, neodjevena pobjegla na ulicu.
Poslije nekoliko liječničkih pregleda, Marta je ipak morala na odjel za duševne bolesti. Prvih nekoliko, dana nije se budila, bila je u dubokom snu, a onda je slijedio postupni oporavak. Kao i dotada, njezino je Bogatstvo bilo s njom, njegovalo je, hranilo, hrabrilo. Marta je samo njemu vjerovala i s njim je mogla sve, vratiti se iz bolnice i malo pomalo, ispočetka, ustajati, hodati po sobi, sjediti, hraniti se. Ponovno je naučila razgovariti na brzoglas.
Braća i sestre, koji bi se rado pomogli Martinom malom mirovinom, koji bi možda prodali stančić, kada bi Marta htjela otići u Dom, sada, ne bi oprali ni lončić od mlijeka, očistili taj mali stan, ili, pak, svratili, vidjeti sestru i pitati treba li joj pomoć. Marta, međutim, nije ništa tražila, nego samo da oni dođu i da ih vidi. Ona ih je voljela. Navratio bi i njezin nećak, kaže, na rakiju, koju Marta čuva za svoje tjelesno utrljivanje.
Ni nakon mnogih nastojanja i razgovora s obitelji, nikada okupljenom, nije postignut dogovor. Svi su isto odgovarali: - I oni su stari i bolesni! -
Dolazilo je vrijeme blagdana, darivanja.
U uredu č. s. Eme, na stolu, stajali su neotvoreni zamotci.
- Ovo je za našu sirotu: blagdanski stolnjak, svijeća i nekoliko malih ubrusa. Neka i ona zna
za blagdan! -
- Koliko si to platila? - pitam.
- Moj đeparac, za moju sirotinju - , a ja dodam:
Ti si Martino bogatstvo!
3. lipnja 2004. god.
|
| 
....dana predanih siromasima, zaboravljenima, bolesnima -
često jedini ključ u bravi njihovih vrata - po kojemu računaju vrijeme, doba dana....
***
SIROMASI-GOSPODNJA NADA
Pera je izišla i ostavila otvorena vrata, male prostorijice, pod Marjanom, u Velomu Varošu, u prizemlju.
Sama.
Nitko ne će vidjeti da je nema, da se nije vratila. Davno utrnuta vatra, štednjakova je ploča hladna, a na ulazu gladne mace.
Kada smo je našli, Pera je bila umorna. Nismo bili nasilni, dogovor smo ostavili za sutradan.
Samo smo srce otkrili i pomogli, da s gutljajem toploga mlijeka, prihvati nadu, koju Gospodin dariva siromasima.
Split, 6. listopada 2005.
***
...Pokaži svaki dan svoje srce,
njihova je sreća u tvojim rukama.
Sjeti se. I ti ćeš jednom - ostarjeti!
(Phil Bosmans)
|
