Kad si hodao, nakon Uskrsa,
prateći nas,
zamolih Te da ostaneš sa mnom,
jer se  mračilo.
Ti osta.

Nesta težina,
koja pritiskaše naša srca.

Ipak, ribu, koju si tražio, ne ulovismo,
jer život  svoj, poslije Tvoga uznosa,
živjesmo nezahvalno predbacujući,
nemarni, ljuti i psujući
s praznim mrežama.

Ne prepoznah Te pa upitah:
- Zašto bacati mreže, kada nema ribe? -
Kad poslušah Tvoju riječ,
mreže se napuniše,
čamci otežahu i nagnuše se
a naša se vjera ispuni Uskrsom.

Isuse! I moje mreže ostajahu prazne
a ja ih ostavljah,
tražeći uzalud bolje i brže.
Ostajah umorna,
tražeći sreću izvan Tebe.
Ti i za me uskrsnu.
Sjetih se i priđoh Ti:
dobroti i svomu spokoju.
Više nisam ista.
Vratih se k moru.
Razmrsih životne mreže
i bacih ih ondje kada Ti reče.
One se napuniše Tvojim mirom,
otežahu blagoslovom moga rada.
Vratio si me a moja vjera uskrsnu.
Hvala Ti.

Split, 15. travnja 2007.