Treća je nedjelja došašća. Na podu, pred ulaznim vratima Gospe od Zdravlja, sjedi prosjak. Kraj okrenute stare kape, u koju prolaznici ubacuju jednu-dvije kune, stoji, s noge skinuta, proteza. Deset je stupnjeva. Zima je.
Sjetih se priče Anđeo ljubavi, u kojoj sam ispričala kako je skupina bogalja, da bi dobila znakovitu novčanu naknadu, trebala doći na skup i očitovati svoju bolest i nemoć. Nažalost, bilo je mnogo onih koji tada nisu imali bogaljska kolica, ni pratnju, pa se za njih borilo naše Bogatstvo siromašnih.

Bože! Obećavam Ti da od bogalja ne ćemo tražiti dokaze bolesti i neimaštine.
Ona je danas bila povik na našu savjest, a Ti si je pretvorio u Karitas.

***
Dvije visoke jele, sa strane oltara, uspravno je, vršcima dugih prstiju, pridržavao veliki Krist s Dulčićeve freske. Veliki Krist izrastao je iz male Hrvatske. Na lijevoj su jeli srebrne lopte. Desna još čeka marne ruke trećega tjedna došašća.
Dolje, u vijencu pred oltarom, zapaljeno je treće svjetlo došašća.
Nedjelja Karitasa, ljubavi, koju smo željeli podijeliti i darovati. Vjernici prilaze košari za najsiromašnije i ostavljaju svoj darak.
Potražimo ih, budimo Karitas svaki dan u godini!

Split, 17. prosinca 2006. god.