Dok Te se ne spomenem,
ne razdani se,
nebo je skriveno,
ptica kljun na Jutarnju ne otvara,
galebovi ne prelijeću,
golubovi ne izlaze iz skrovišta svojih,
zima sve zarobi.
Maca s poda na drvenu klupu skoči
gleda pred sobom
suzne joj oči…

 

 

 

Kad Te se spomenem
Svjetlo Zemlju rasvijetli,
satelit snimi otoke, jezera,
šume, svu ljepotu svijeta
i vidje u nekim, Srce Tvoje ljubavi
Stvoriteljske, rukom Umjetnika
dodirnute, oblike cudesne…

Kad Te prepoznah,
vidjeh Tvoje Srce,
Galešnik otočić pokraj Zadra.

I razdani se,
Nebo se otkrije,
ptiči iz krošnje izlete,
nad kašetama ribâ
galebovi nisko kružeći,
kljunovima led zime razbiše,
maca ponovno na tlo siđe.

Prolazi još jedna Jutarnja,
a u meni slike srca Tvojeg Stvaranja
bez prestanka šumore i zbore:

Slavim Te Gospodine, Stvoritelju  moj!

U Splitu, 6. siječnja 2009. god.