24.7.14.
Svitu
moj, joščec pet miseci i udrit ćemo po bakalaru i fritulan. Pari
mi se da će prvi put zavonjat i u našoj Bokeriji.

Svaki
ko ni zločest prinosi o just do just, da je Bokeria prava lipotica
u staren dilu Splita i da je dostojno zaminila gvožđariju dobrega
Mikačića.
Ma
uz sve lipo uvik jema i čagod ća ni lipo, pa ćemo o temu samo
besidu , da se ne ponovi. More bit će nikor proštit i postat boji,
a mi ćemo sve grubo zaudobit.
Jerbo
nima ništa lipjega i većega na svitu od Dobrega i sigurni smo da ga
ništa ne more pokvarit. Pa kako i more, kad je iz Neba arivalo.
Pravi, pravcati Božji dar!
Evo
jučerašnje štorije. Stojimo u Domaldovoj i gledamo, kako radnici
penju poviše ulaza s jedne i s druge bande ulice, ploče s imenom
firme BOKERIA. Uto doleti jedan, pari mi se dežurni kauboj, iako
višje sliči na špiju i brzin grubin glason, bez pozdrava progovori
nervožasto: Jemate li
dozvolu!Jemate li dozvolu !
Pokažen mu na gazdu koji je baš prilazija, ma ovi pobigne. Ispričan
to i okrenen se prema Pjaci, kad špija s niki petnaest metri,
okrenija se prema nan i snima ploču koju ovi postavjadu.
Gospe
moja, promislin, kako se zove ovo radno misto, kome ovi služi, ko
ovaki svit plaća i nagrađuje o naši pinez? Nastavjan razgovor s
gazdon, a on mi govori, da nikad u životu ni vidija tolikega zla i
đeložije. Sve san dâ u ovo
i još ću, oću da bude najboje, ovo je misto to zaslužilo ,
govori on i uvik ću tražit
kvalitetu. Pravi čovik,
mislin u sebi: Zna, more i oće!

Ma
sad ja pitan jude koji poznajedu ovi dil o Splita, kako ovake špije
ne projdu samo nikoliko metri daje, ton iston ulicon Cosmijevon, pa
na kantunu vidu malu betulu, di čovik ne more proć, ako se drugi
ne makne. Joščec malo daje u Kružićevoj ulici sa dvi strane
sididu judi, ća se zovedu gosti i pasi i moraš i pitat, mogu
li proć .
Naši
su, dan - dva prin tega, stavili lipi bili stol isprid ulaza s vazon
gladijola i menijon, jerbo, da svit zna ća je to, ća jema, u ća se
pritvorija Mikačić. Ma za po ure je došla špija ovi put sa
sinjalom komunalnega redara. Za pet minuti je to nikor prijavija i
mora si maknit stol.
Svitu
moj, kad se tako čovik ponaša, triba bi samo jedan radnik, ća bi
odgovara judima ća je to sad, ća se tu radi, ća će to na kraju
bit, more li se ulist... jerbo se to nidir ne vidi, nidir ne piše!!!
A čovik sve platija, zaposlija i dvadeset radnika. To, ća triba
čekat na karte, na svaku besidu to nikoga ni briga a tu se izgubi
najviše vrimena. Ma ploče su se digle na jednu i drugu ulicu i sad
znamo da je Mikačića ovi put naslidila Bokeria. Bravo!
A
mi bi u Europu, niki i jesmo, ma niki nisu njanci za županiju, a
vidimo ni za Grad.
Naš
Čovik je pripozna prostor, položaj, trgovinu koja to višje nikad
ne će bit, zajubjen u ovo, uletija je sritan ka dite. Cila mu fameja
radi na temu i svaka in čast.
Špijama
i oniman koje su i izabrali misto je u retajima društva koje se još
ni očistilo. To je uvik bila posebna raca svita, rekli bi mi,
"šporka". Oni nastavjadu Zlo, njiman ni triba znat govorit,
ništa ne tribaju znat, samo lentravat, trkat i nosit noticije. Nered
po ulican svake vrste ka da nikor ne vidi, svak more činit ća ga
voja, nima kazne ni redara. Sve se izvrnilo naopako. Aj ća!Pa sad ti
živi!
Ma
mi ćemo ostat isti, nikor nas ne će kupit ni s nan trgovat. Triba
radit, a to ni baš lako, ma mi drugovačije ne moremo. Jerbo i rad i
voja su obitejski geni, pa svitu moj, ne obadajimo nikoga. Ne dajmo
in svoje vrime. Dobro je uvik dobro došlo, grubo ne ćemo slušat.
Zbogon in!
26.7.14.
Gospe
moja! Ća se triba dogodit, pa da se prominimo, popravimo? Poplave?
Potresi? Nevere? - ma pari mi se da ni to ništa ne piza prema zloći
koja se na sve načine oće uvalit meju nas.
Šporkica
o susistva, zloća, sebejubje, rušilaštvo.
Ovi
put besida je o kantan za škovace. Najprin su to bile zelene kante
na stalak koji je postavjala naša dobra "Čistoća", čistila i
je liti i po nikoliko puti na dan. Ondac su usavršavali posal i u
staroj jezgri počeli stavjat lipe kamene zdile za škovace, koje su
na vrju imale od inoxa i za udunit španjulet. Brže boje smo i to
doveli u stanje srama. Ma postavila i je "Čistoća" i mi o temu
nismo jemali ća za mislit. Jednu, ondac zelenu kantu Služba je
stavila na kantun susidne kuće uz Karioku, nekadašnjeg fotografa
koji je tu bija unajmija prostor. Ma gazdarici o kuće i fotografu je
kanta smetala, pa su lipo jeno rano jutro doveli nike jude, koji su
brže-boje dežvidali i primistili je na kantun naše kuće, bez
ikoga pitat, ni vlasnika "Čistoću", ni nas. Nismo se
kontraštavali i u ime dobri odnosa pritrpili smo samovoju.
A
ondac je doša jučerašnji dan, 25.07.2014., kad su arivali radnici
"Čistoće" maknit kantu s našeg kantuna i odnit je ća, jer za
koji dan će tu stat štekat, odobren od službi Grada. Nastala je
strka, ćakule, pritilo se, ronjalo. Ma, Čistoća je primistila i
kamenu zdilu za škovace koja je stala na kantunu ulice i stavila je
na misto di je odredila prin puno godin. Tek onda se skupija
svit o dvi kuće i dućani. Sto
zašto, sto pitanja, pritilo se, ćakulalo se i dogovaralo. Svaki je
jema čagod za reć. I reka bi čovik, dobro su se ispraznili i sad
će bit mir.
Ma
jutros u 6,10 uri došla su dvojica s malin koliciman i jednon
velikon plavon naylon vrićon. Jedan oko 55 i drugi do 3o godin,
dežvidali su kamenu zdilu za škovace, strpali je u vriću, dobro
je pokrili, popeli je na kolica i otišli prez beside. Jedna od oni
ća je jučer s drugin tražila pravicu sa ponistre je rekla :
To je krađa. Ma zna ona dobro
ko je to organizira, ko napravija. Nima višje ni kante o škovac ni
kamene zdile. Nikor je proša i na naš kantun o kuće je ostavija
veliku crnu vriću punu škovaca. Naručeno-učinjeno. Svi kuntenti.
Napisala
san e - reklamaciju "Čistoći" i to je sve.
Bila
je to akcija : Šoto kuco!
Razgovaran
s prijatejen iz Rima i pričan mu štoriju, a on mi govori da to ni
ništa, da, ka ća ovde skidaju kante o škovac, kod nji skidaju
glave. Jemamo tako naručiteja, izvršiteja i onega koji trpi šćetu.
Sram
nas bilo! I jopet je osta žal.
Je,
da je bilo malo gorko u duši, ma sve je to pasalo, kad se povišje
ulaza popela ploča Bokerie, a u Cosmijevoj i Domaldovoj arivalo osan
smišnih stolova sa cvićen, ća oće reć, da je ariva i štekat.
Subotnja večer je bila puna mlajarije, lipote i šušura.

Oni
ća se tribadu popravit, sve su to kurjožasto ćirili sa svojih
ponistra. More bit in triba vrimena da upoznadu Dobro, a mi ćemo
zaudobit sve ća ni bilo kako triba.
U
Bokeriji posal kuri i to je cukar koji tira svako zlo od sebe i žalu
višje nima mista. U to ime sviman nazivjen: Živi, zdravi i veseli
bili!

U
Splitu, 26.srpnja 2014.
|