Kad počistiš prostor u sebi
ili misliš da si to uradio,

dogodi se čudo tvojim očima,
pa počneš gledati stvari i događaje
kako ih nikad nisi zamišljao,
slijed  koji ti sam ne bi mogao složiti,
ni naći s kim bi to učinio,
pa da bude dobro.

 

Ti ne znaš
i ne slutiš
da usporedno s tobom
Njegov korak hoda
slabost tvoju prati,
da štapić tvoj
samo napomena  je
da izišao je,
da tapka ukorak,
da sklopljen više nije.

Otac vjenčić oko tebe splete
u kolu da nađeš koga nisi znao.
Pružena ti ruka pouzdanje dirnu
toplinom ti srce zaigra.

Krila Nadu uzdignuše
poletješe Lištanima
doletješe k Vili Velebita,
Duhom nahranjena,
putem križa pognuta.

Ne da klonut,
vitla s njom po vrhovima
pa je spušta do bumbara
slasti
u zeleno, žuto, crveno
i bijelo…

Vjenčić dobra razigra se,
pa te nosi, smiješi ti se,
budi s nama, mi smo s tobom,
vrijeme ti je, budi s Bogom!

Učini se da anđeli
vjenčić dobra proširiše
pa je veći pa je širi
pa se moje srce čudi
i ne može riječi reći.

Usta šute ne govore
vrijeme stat je
čuti druge…

Naposljetku On će reći
kad je dosta
svršeno je,
kolo dobra dalje dati
svakom Nadu
pouzdanje
svakom križa olakšanje.


Split, 24. svibnja 2008. god.