Reci, kako naprijed kad ništa ne ide, kad se osmjeh uozbilji, riječ zašuti, umukne i stane, kad lice strah zarobi, oči sjaj izgube, suosjećaj sebi se okrene?
Kako naprijed, razmičući zapleteno, zamršeno, na smrt tijelo zarobljeno?
Ne uzmakni križa svoga Getsemanske boli straha!
Dohvatiti drvo sveto, ostaviti svijet i vrijeme nasloniti breme teško, donešeno, predano Ti, čekajući otkupljenje.
Uz križ stati počinuti, Milost Tvoju iskajući, spasenju se nadajući, zadnjom snagom vjerujući.
Ti moj si Spasitelj! Split, 24. studenog 2008. god. 
| |