Poslije desetak godina odvažim se i predložim prijateljici da bismo hodočastile Gospi od Otoka u Solin. Došao je blagdan Male Gospe.

Pošle smo popodne i stigle za sat vremena. Hodale smo starim putem, susrećući se s vozilima iz suprotna smjera, boreći se s vrućinom uzavrela asfalta. Naizmjence, urušenim, prašnjavim i obraslim puteljkom, sustigosmo samo četvero hodočasnika. To je značilo da je većina njih otišla ujutro, a sada drugi, vjerojatno, usporedno s nama, idu novom cestom.
Sjeverna luka, ‘industrijska zona’, sivilo i hrđa. Raslinje je u grmovima zapušteno i obraslo. Na njihovim je vrhovima zapleten raskidani najilon, koji vjetar raznosi s kamionâ koji voze građevinsko tvorivo.

Kada smo došle do Solina, mjesta gdje Split graniči sa Solinom (Dujmovača), na kojemu su se "nevina dječica, prenoseći moći sv. Dujma u Split, zaustavila i na srpanjskoj žegi, žedna i suhih usta doživjela ‘mirakul’ , kada je iz kamena potekla voda" završile smo Gospinu krunicu i pjevajući krunicu Srcu Isusovu.

U miru smo se približavale čistomu, uređenu i zelenom Solinu. U prozirnu Jadru labudovi, tamo visoko na straži: Kozjak i Kliška tvrđava. Našle smo mjesto u kestenovu hladu i odanle motrile na veliku zelenu ledinu. Uokolo djeca, a pred nama se bijelio oltar.
Gospe od Velikoga Hrvatskog Zavjeta, moli za nas!



Dijete ljubavi

Vidjesmo jednoga oca, koji sa strepnjom gleda na svoga sina i prati svaki njegov korak. Dječak Mario, u dugoj bijeloj haljini s crvenim pojasom, sprema se posluživati na oltaru na svečanoj sv.misi. Nemoguće je biti u Solinu a ne sjetiti se ove obitelji, njihove duboke vjere i pokore. Prije dvadesetak godina umrle su im dvije kćeri, u četrnćstoj godini. Bio je to velik udarac za roditelje i cijelu obitelj. O svakom sljedećem porodu stručnjaci su govorili kao velikoj opasnosti. Međutim, velika želja roditelja za djecom pozvala je u svijet dvojicu dječaka. Ljubav i strah pratili su njihovo odrastanje. Nu, ubrzo je jedan od dječaka obolio. Živ je, ali nemoćan. Mario je ostao zdrav. Sada je ovdje pred nama. Uzbuđen je da mu je pripala čast biti jedini i najmlađi poslužitelj na svečanoj sv.misi. Kada je Marijov otac čuo da smo došle pješice i¿ Splita rekao je: - Moja je Danica već dvaput bila bosa, pješice, od Solina do Međugorja. Ne možeš ti to zaustaviti. Ona ide po snagu odozgo...



Kada je počela misa, koju je predvodio msgr. Martin Vidović, poslanik Svete stolice u Bjelorusiji, predao je biskupski štap starijemu poslužitelju, a on dječaku Mariju, koji je prihvatio štap gledajući u nj kao u čudo. Molio je i pratio sv. misu. Iz daljine ga je pratio otac uzbuđen, moleći: - Bože, nemoj mi i njega razboljeti! Ne ostavi ga bez brata! Tražim li mnogo? Uslišaj me! -



I mi, koji poznamo ovu obitelj, molili smo: - Gospe od Velikoga Hrvatskog Zavjeta, smiluj se ovim roditeljima! Očuvaj ih u bistru umu, snazi i ljubavi! Ne daj da posrnu od boli. –
Slikali smo Marija. Otac je došao upitati: - Jeste li slikali moga Maria s biskupskim štapom? Hoće li biti jedna slika za mene? –
- Dakako da će biti, za takva oca, za takve roditelje! – odgovorismo.
Gledamo drugu razigranu djecu koja trče uokolo i igraju se. Molimo za sve. Neka djece, neka roditelja! Gospe, usliši nas!



Prije nekoliko dana je u moru nađeno dijete koje je bilo staro samo dva dana. Prije toga je ugušeno. Molimo Te i za ovoga anđela. Pronađi izgubljenu ljubav i vrati je u naše živote. Gospe, usliši nas!



Otac i sin

Navečer kada smo skidali obuću, prijateljica, iznad prstiju, vidje otvorenu ranu. Putem nismo spominjali tegobe, znajući da nas ništa ne može zaustaviti do Gospina Otoka.
Na mojoj nozi, nokat na prstu do palca je pomodrio. Bol je minula, nokat će uskoro otpasti. Prst odsada zovemo prstom Male Gospe.

12.rujna 2006.