Ti, u sven vela, ne mo'š nikad bit malešna. More bit da te tako zovedu, jerbo si omar bila poslušna, odziv'jala se na svaku, ponizna bila, omar trpeća, ka prava Božja sluškinja. Na sto si muka s Josipon bila, koga je san 'otriznija', pa te vazeja.
Odila si za njin, na tovaru bižeć', prognana, u staji siromašna, svit Emanuelon obogatila, ukorak s njin u nevo'je, privrtiveg svita odila.
Sakrivena, uvik u kantunu, srca stisnutega. U boli, puna force, prez padov', do vičnosti.
I sad mučiš, bol našu trpiš. Cilega svita nosiš zamotanu nadu.
Izašla iz crikava, na brdin, u visinan, izresla si. Zvizdice ti oko glave nebo diradu, skupjeni rešpiri, do nog' ti se uspeli.
Ti, prinosnice molitvic' ča suze skup'jene Sinu pridaješ.
Velika i malešna Mala Gospe, daj i nan forcu,
na kraju puta, vidit tvoju ruku di razmiče drače, put otvara, izvor pokažije. Daj izdurat, okripit se, da s Tebon i sa Sinon misal počine.
Na Malu Gospu, 2007. god.
| |