ča tražin kad znan, virujen, da si se uspeja gori da gledaš nas ozgar ?
Jesi li susreja danas svetog Antu joli ste gori, svi sad sveti jednaki i isti?
Je li se pomišalo vrime joli samo jedno Božje, tôt je? Dozivjete li se meju sebon pozdravjate se, joli čakulate?
O' malo si riči bija muča si ka nikor ka mudrac si pazija na misal svaku.
Otila bi čut Te jopet, ma ne kraj cvića di treperi svića, nada trne, di pogled glavu prema grobu spušča jer ti nisi tote to bi bilo šoto, škuro, ti si gori, Božjeg svitla zraka, deliberan od boli…
Ante radosti! ča s teton guštaš litrate radit, šoto čempresi na kukalo se igrat, s kosin i tican vjeverice čekat, ča me pratiš svaki petak, znan da si gori.
Ma ovod mi se pari da je kurađ veći da je to misto, di se odvežeš di se cima baci, pa plivaš, plivaš da'je na drugu bandu di nan je prispit prin ol' poslin na Njegovu stranu.
Split, Sv. Ante 2008. god.
|