Olujno je jugo nosilo smeđe listove stare platane. Neki se list prestrašen zbio uz zid, drugi nemoćan ostao ležati, trećeg je netko ugazio, nekoliko drugih je jugo odnijelo do uličnog odvoda i oni završiše svoj put i trajanje koje bijaše i cvat i rast i boja i hlad. Stajahu visoko iznad nas, i zelene ih, poput nade, njihahu mćstrali, pjevahu od sreće, bijahu mladi.

Kiša je padala bez prestanka, ulice prala. Svijet je čvrsto držao kišobrane boreći se s jugom,
ali se ono nije dalo.

 

 

Uz zid je na kiši bila naslonjena bicikla. Nije više vidjela voziti pa ju je zaključala i krenula hodom. Prošlo je jutro i dan, a ona je još mokra hodala k onima koji su je čekali.
U košaricu od bicikle jugo je dopuhalo velik, suhi list, stare platane.
Našem  Bogatstvu siromašnih kao ukras i dar.


Split, 7. studeni 2008. god.