Pred ulazom bijah kad duh Šimunov pozva me vidjeti koga čeka duša njegova.
Ne slutih Svjetlo veliko, kad tijelo mi drhteći, dolazak Kralja djeteta u naručju Majke, osjeti. 
Proročica Ana što molitvom i postom odana, vrijeme u ruke Mu predala, ču i vidje Ga, slaviti Ga poče.
Starac Šimun u ruke Ga uze, blagoslovi, hvaleći Ga i Mariji kaza riječi koje ona ne razumje, te ih duboko u sebi čuvaše.
Šimun u miru bje otpušten, a u Djetetu se mudrost i milost Očeva nastaniše.
O, sliko Prikazanja! O, Svjetlo prosvijetljeno!
Od Svjetla Tvog i moja svijeća gori tjera narav čisti, otkriva što osta, što teret je mučan, zbaciti što moram dok svijeća još gori tinja, treperi.
Split, 1. veljače 2008. god.
| |