Pred ulazom bijah
kad duh Šimunov
pozva me vidjeti
koga čeka duša njegova.

Ne slutih Svjetlo veliko,
kad tijelo mi drhteći,
dolazak Kralja djeteta
u naručju Majke, osjeti.

Proročica Ana
što molitvom i postom
odana,
vrijeme u ruke Mu predala,
ču i vidje Ga,
slaviti Ga poče.

Starac Šimun u ruke Ga uze,
blagoslovi, hvaleći Ga
i Mariji kaza riječi
koje ona ne razumje,
te ih duboko u sebi čuvaše.

Šimun u miru bje otpušten,
a u Djetetu se mudrost
i milost Očeva nastaniše.


O, sliko Prikazanja!
O, Svjetlo prosvijetljeno!

Od Svjetla Tvog i moja svijeća gori
tjera narav
čisti,
otkriva što osta,
što teret je mučan,
zbaciti što moram
dok svijeća još gori
tinja, treperi.


Split, 1. veljače 2008. god.