Kad sve izrečem
On se smiluje,
na vrutke me tihane vodi,
dotakne me,
kad osjeti da otkinuta sam,
od sebe predana.

Prati me,
pomaže svijetu,
bez čuđenja, dare prepoznati,
volja se Njegova zbiva,
ja u njoj samo sam sluga
koji prinosi.

 

 

On poštedi me pitanja nesuvislih,
u vremenu kad Ljubavi
se razlog traži,
osuda za Golgotu sprema,
kad izdanu,
Pasija čeka.

On jedini Ljubavlju odgovori,
ne uspoređujući je, ne mjereći je,
noseći je,
cijenu kazujući
rijetkima i skrivenima,
za sve isto podnesenu.

Obrani Ljubav do nerazuma široku,
proglasi bezuvjetnu, bez granica riječi,
Ljubavlju jastuk natopi,
san ostarjela čovjeka oživi,
dopusti joj bezglasnoj,
kako se i davaše, dare dijeliti.


Split, 16. veljače 2009. god.