Bože! Zašto putovi koji odvlače od Tebe
udaljuju, prikrivaju Tvoju sliku?
Najprije jedan dan, potom drugi i tako dalje,
dok Te ne odbace, pa, eto je, i sada,
u natražnjačkim glavama.

Mnogo je toga upereno protiv Tebe,
gura Te,
izbacuje,
iskrivljuje Tvoju sliku,
žrtvu Ti izruguje,
Svetu obitelj ismijava,
po grobu Ti kopa.

Zlo ne prestaje
stupa s Tobom po zaslonima,
piše knjige, prokazuje Te,
briše Te grafitima
tetovažama po tijelu,
mrtvačkim glavama i prekriženim kostima,
dogovorno Te ruši
križ presveti naopako okreće,
oskvrnjujući grobove…

Ti ponovno izrastaš,
kao gorušičino zrno koje padne u plodnu zemlju.
Ponavljaš da si put i život.
Slijedim Te.

Ipak će se okupiti hrvatska mladež,
u napaćenoj Bosni i Hercegovini.
Ipak živi nada u hrvatskoj i iseljeničkoj mladeži
i onoj koja će joj se pridružiti.

Možda se čini krhka,
a Ti je daješ i stvaraš.
Ne čuje se, ne vidi se, a Ti je nosiš.
Ni dobro se ne čuje,
a ono ipak živi
i jednom će nadvisiti dosege plaćenoga zla,
svjetske izopačene zamisli,
pa, makar i na koncu tijeka i vremena.

Split, 19. svibnja 2007. god.