Moje Ja ništa ne treba, ništa ne traži.
Ne osjeća.
Ne traži kruh ni vodu.
Zdravo je.

 

Kad besposleno iziđe,
samo sa sobom zadovoljno,
k'o da se pomaknu kazaljka vremena,
k'o smjer promijeni,
k'o da se vrati u prazno.
Kao da se svijest leluja,
nesigurno korača,
a strah prsa pritišće.

Zastajući upitah Te
gdje nesta moje zdravlje,
u što se istopi moja snaga?

Ti odgovori
da si mi dao zdravlje i snagu
da pomažem,…

Što će zdravlje besposlenu stvoru?
Ono nije právo njime se hvastati.
To je tvoj dar,
ne zauvijek,
koji Ti daruješ a ja ga uzimam.


Strpljenje treba imati
dok Tvoj Anđeo ne siđe u ribnjak
i ne uzbiba bethzathovu vodu.

Ako ne dočekam to vrijeme,
znat ću da mi je bol darovana,
štap-oslon u križ pretvoren,
da ga nosim darovanom snagom
prema uskrsnoj gori.

Otkrivam bogatstvo vremena
koje mi ti ostavi,
jer si me ljubio
i čekao.

Split, 8. studeni 2007. god.