U vremenu

na putu zamišljenom,
s kojeg početak
odavna izbrisan
ne vidi se,
ponovno pisan,
brisan nastojanjem,
put prema naprijed
skrati stazu.

 

 

 

Kad uzeh teretom ići,
napregnuh vrijeme
do zadnjih snaga,
slomih mu kretnju
ono presta teći,
k'o iz zemlje iščupano
opet joj se vraća.

Stazom skamenjenih
riječi umuknuše
žižak trepti
tica preleti
zaigra travka.

Tu srce
mir nađe,
odvezanih ruku,
oslobođeno,
u redu pouzdanja
strpljenje učeći,
do zadnjeg daha,
zagrljaj Očev žudeći.

U Splitu, 16. listopada 2008.