Spasitelju!
Obasjaj i moj grad
poput Jeruzalema.

Ne trebaš kucati,
vrata mog grada otvorih Ti davnih zora
i Zlatna i Srebrena i Željezna,
čisteći prostore u sebi
da Ti se svide.

Grad je otključan.

Al' što može bijedan stvor
izgubljen u blještavilu
umjetnih pahulja, zvijezda,
kuglica, viline kosice,
otuđenih iz starih djedovih kutija
čarobinh mirisa pučke pobožnosti,
preimenovanih u trpeze ukrasa
i raskoši do sitosti, izmještenih na stolove,
prozore, vrata, iscrtane po stolnjacima,
čašama, staklenim stalcima?

Zar odsklizati se na slikanim saonicama
Crvenog Djede, na grani od jelke, čizmi…?

Gdje si Spasitelju?

 

I djeca dobiše odjeću za doček novoga,
a ne kleknuše,
i bor uzeše, a jasle i Tvoje siromaštvo
ne primijetiše.

Repatica tek neke privuče da je slijede
i budu spašeni,
jer se pokloniše.

Daj nam kleknuti pred Tvojim siromaštvom
naći najbliže
Tebi najsličnije,
najdraže,
po kojima ćeš
brojiti nam djela
svojih Blaženstava.


Split, 21. prosinca 2007. god.