Sklonjeno, zagledano u visine, srce, korakom od mramor-ploče, život slijedi hladno.
Misao prekinutu, odijeljenu, breme, ni s kim podijeljeno, pritišće, lakše ne biva.
Dječaci odrastaju ljuti, jer bol zatajismo. Oni bi, kažu, ostali s Tobom čuvali Te, slušali, dobri bili… Djeca junaci. Vanjskim Ti srcem cvjetiće bijele u okvir slažu, žiškom užganim ljube Te i traže, gledaju gore… Iz njihovih usta, milijuni zašto, sad već nijemo, muški šute. Bože! Zašto? Zašto? Split, 31. listopada 2008. god.
| |