 Vratih sve tvoje: čuvati, zgrtati hvale, rasti iz kamena, izgoriti plitkog korijena,
za imati, zvati se, ugledom se krasiti.
Na ramena, bremenom dušu uprtih, ponosom korak uspravih.
Hodeći pod lovora granom pružih drugi obraz, a On zanjiše žuti list, spusti ga, pomiluje me i ojača.
Ja ti oprostih.
Od lovora lista spletoh vijenac za prvaka muke, trpljenja, pobjede nad sobom, za čovjeka mala, bez imena i loze, za dva obraza čista.
Split, 11. lipnja 2008. god.
| |