Od kuće i ulica,
od susreta riječi otići,
do osame stići,
naći Te – znam,
na početak ćeš me vratiti.

Jer mir i spokoj nisu zrak,
čovjek je to s konakom razumijevanja,
blag odgovor riječi blagoj.

Zamolih Te,
da uspraviš mi leđa,
dušu da mi odmoriš.

 

Ti hram u njoj otvori,
napor nađe što ga čisti,
oslobodi dobro zarobljeno.

Pred šumom,
u kojoj samo po Tebi
odmoren se može odmoriti,
s Tobom pomiren
s drugima se miriti,

jutarnjem pjevu Tvog zbora
u krošnjama,
koljeno pokorničko prignuh,
u Tvom hramu
prostrta
odlučih ostati
zanavijek,
Spasitelju moj!

U Splitu, 3. lipnja 2009. god.