 Ne va'ja pisat kad je čovik jidan. Ko bi reć da i staron čoviku more skočit živac!? Altroke da 'š odit malešan pod zvizdan? Dojde mi da sve ispripovidin a ondac pomislin ča će mi to, ko će maknit nevo'ju kad smo taki, nesriknji rojeni. Sramujen se ča san čovik. Otila bi da se nikor tako ne more zvat dok ne da, ka niki čertifikat, da je zavridija tako se zvat oli da mu prominimo ime… Bože! Oprosti mi ča ne mogu prominit one, koji bi mogli, kad bi tili, bit bo'ji, vridniji, zavridit pineze ča i' dobiju na kraj o' miseca i one druge ča in kap'ju sa strane. Oni sve moredu i ne tribaju ništa. Nima nikoga povrj nji', nikor ne će u nji' taknit. Bože! Ne bi bilo tako teško da i' jema malo, ma jema i' svugdi, a nan je najtežje kad intramo na nji' u kućan di čovik uliza radi pomoći, jer je betežan i nesritan. ča je najgore i oni se 'gori' žalidu da jin je teško. Uvik je nikor kriv, nije napravija ča triba, kako triba. Uvik se triba kontraštavat, a da bi to ispalo 'transparentno' ondac se dovede i novinara i eto ti panade. Uvik nikoga triba sminit, potirat, reć da ne vaja, da čini gluparije, da ne zna… Ondac se oni drugi najididu i pobignu na bolovanje, pa, bidni, tako 'bolesni' tučedu svin strilican po suradnicin, da se ne more tako radit, ča i kako triba… Svitu moj! Gremo jedan korak naprid a dva i višje, nazad. Nima ko reć da ne vaja ča ne vaja, a ako ča vaja, to ćemo priskočit, jer ča će to svitu? Znate li vi koliko pinez košta kad vas betežnega tonobil, od ošpidala vozi od Splita do Zagreba, u drugi ošpidal i jopet nazad? Ni ja nisan znala. Tri ijade kunic! Puno. Koliko košta kad čovik, ne ćemo reć 'čovik', jer nan je žaj te lipe beside, vengo 'odgovorni' poša'je tako betežnega čovika na put u Zagreb, a ovi ga ozgar vratidu nazad, jer nima karte, a karte nima, jer u Splitu nije nikor od oni 'pozvani' napravija svoj dil o' posla i čovik je ka paket partija, bez 'prethodne obrade', koja je tribala za operacjun? čovik je tako u jednen danu putova od Splita do Zagreba i jopet natrag. Koliko košta ovi put zaništa, ne znan, samo se sramujem za onu besidu čovik, koja ne gre sa svakin imenon? Grubo za čut, ma tako je. Ondac se jopet sve ponovilo. Jopet je čovik doveden do njizi. Ni to ni bilo lako. Triba ulist u ošpidal, doć do vrja da vididu siromaja, da nima nikoga za sebon. Ka na utrkan, prim'jen je i sve je bilo gotovo za dva dana. Svi su 'odgovorni' notali da se čovik more operirat i jopet je tonobilon od ošpidala partija. Jopet ka paket. Ondac, ka bomba, za'nja vist: ne more čovik s tak'in nogan ulist u sterilnu salu očnega odila. I jopet isti dan nazad. E, moj čovik! Sad smo arivali do zanata. čovik jema rane na nogan. Svaki ga dan privijadu. Jema čertifikat od kožnega likara i od ostali' specijalisti da nima zapreke za operacjun. Ma ne, oni ne ćedu takega bolesnika. Tražidu da se 'saniraju otvorene rane na nogan' pa da potla tega dojde jopet, treći put u Zagreb. I ča ćemo mi koji se ne razumimo u ote stvari ni u MRSU mislit vengo da se oni koji se razumidu u to, meju sebon ne razumidu. Još je likar u Zagrebu reka čoviku, da mu mrenu mogu operirat likari u Splitu, a za drugo joko neka dojde kad izliči noge. Ka, bilo mu žaj čovika!? Aj' ča! S MRSON joli prez nje, čovik se vratija jopet nazad. I drugi put 'u ništa'! A kad se je tek uputija u likara rekli su da je priša, da triba omar u ošpidal, spasit vid, ako se ikako more. Žaj mi je. Puno mi je žaj, ne zarad tega ča je išlo u vitar još tri ijade kunic' o' zdras'va, vengo ča se pozvani nisu mogli dogovorit, ča su te naručili da dojdeš, ča si iz drugega tira iša sa svin kartan, kako triba i jopet te nisu primili. Ma, znaš, nemoj se najidit ča ću ti reć. Pari mi se boje da ji' ne vidiš. ča će ti taki svit koji ni kapac spasit čovika, a svi bi otili da i' nazivjemo judiman. Ma, nemoj! čovik se prid njiman sakrija u bužu. Prin puno vrimena, ni se svakon moglo reć da je gospodin, jerbo ni' svak ni bija. Ma, pari mi se da se danas ne more svakon reć ni da je čovik. Škužajte ča san se jopet najidila. Ma, kad van sve ispripovidin, pinku mi je lagnje. Za čovika triba molit Boga, jerbo ćemo ostat prez 'judi.
Split, 20. kolovoza 2007. god.
|