Samo zemno,
tvarno,
opipljivo,
kvarno,
oduzimano i uskraćivano,
osiromašeno
Tvomu pozivu uteklo,
pred mukom je oči zatvorilo.

Život neplodan ne traje,
ne daje.

Sâmo,
bez Tebe,
vrijeme treperi,
nesigurnost strah hrani.
Na pijesku građeno,
u plićaku nestaje.

Kao sapuničin mjehur,
puca radost,
tone nada,
siromaštvo lice otkriva.

Slika poziva,
Golgotu priziva,
s mukom
brjeme noseći.

Križ,
patnji suobličen,
ljubeći,
do zadnje postaje,
do odvaljena kamena,
do Uskrsa,
prateći Te,
izdržati.


Split, 24. ožujka 2007.