Gdje ne bijah, pred kojim Te vratima ne tražih, gdje uho ne naslonih počuti, Riječ Tvoju prepoznati…?
Vrijeme mrmljanja zagluši nam glase, Tvoje se ime šapće, Ono ne prestaje, zvoni i tutnji. U zadnjoj klupi, glavu podigoh pod raspelom moleći, odvajajući, predajući od sebe, opraštajući, kajući se, zaboravljajući, ostavljajući, znak čekajući da uzeo si sve moje terete, da otpuštaš me u miru, da ga dajem, ne držim za sebe. U svojoj Te pustinji tražih, sa zlom boreći se odbiti ga, zvijer u sebi smiriti, kao dijete opet dobra biti, kruh Tvoj dijeliti sa svakim bratom čovjeka zvati, biti radost, dobro došao, riječ koja podupire… Daj Gospodine, da Tvoja želja moje djelo bude, pomirenu, vrati me iz pustinje. Split, 5. ožujka 2009. god.
| |