Apena san se vratila iz grada obuzela me nika žalost. Nidir poznatega, nikor me ni pozdravija, s nikin se nisan fermala. ćutin se, ka veli šudar, ča je pospuga pot i zavija žuje varoški' i luški' težakov, opra praj stare Rive sa murvaman, tle starih butiga, pa sad, u zanju, oće se ožažet i odanit. Ulizla san u libar Butigjeri i zanaćije... - utonila i potla malo vrimena počeli su se javjat, pozdravjat... U mojoj kratkoj ulici Domaldovoj osvanile butige o'konopi, sukna, engleski štofova, bjankarije, ženski kapelini, šaltur, pašticerija, izrada i prodaja postoli... A u nona Marka na škancijaman teće, lonci i bronzini, do banka štivani špaheri na drva, u škafetiniman brokve, vide, madrevide... Ondac je, jedno jutro, nono reka - "od sutra višje ne'š uć'ovod, ven na vrata o'kuće." A u teku o' butige je nota: 28.vejače 947. prestala radnja, Gvožđariju preuzeja Gradski. Ja nisan ništa razumila. Prid očiman prolazidu butigjeri i zanaćije, vidin i', adočajen, pozdravjan, dozivjen i', neka barenko još pinku ostanu... A kad se nikor ni ošerva, zatvorila san škure, i štivala i'u najlipji kvadar, Dvi suze, šekreto su se, zakolotale niz obraze. Fala' in ! 9.studenoga 2005. | | Katina mrva Prolazin kratkon Šubićevon ulicon, prema Rivi, pogledan u izlog Katine "Optike" i vidin: prazne stalke u izlogu. Pogledan malo boje unutra: sve prazno. Di su nestale očale, moderni i starovinski okviri, one lipe valižice, u kojiman je bilo spremjeno, po sto vrsti okviri, mali ulaz, u još manju radionu u koju smo ćirili Katu, kako popravja očale, oli ih namišća mušterijaman na nos. Parilo je, da je sve napravjeno po njezinoj miri. Pomislin, evo na, priuređuje se i naša Kate, ali san se privarila. Ulizan, Kate stoji nasrid butige, zamotaje nike stvari u kartu... Di ćeš Kate, a ona će, ka iz puške - Iden ča, zatvaran, dosta je bilo. Znaš li ti, da ja radin već pedest godin? ćer ide u Sloveniju, muž umra, a šta ću ja, ne mogu daje. - Je, sve je to lipo, ima žena prav', ali u gradu se utrnila još jedna butiga zdušon. Nismo mi kod Kate, samo popravjali očale, mi bi se fermali, dobacili koju, čuli, pofalili se, koju doznali i uvik sve fino, bez grubih besida. U novin butigaman, za nas, pinku starije, nima tega. Naša Kate je iz vrimena, kad se cili svit poznava, kad je grad govorija. I kad se smija. Fala Ti Kate, za Tvoje vrime! 14.studenog 2005. |