Gospodine! Skreni moj korak od Herodove zamke da me ne privuče s ponudom lagode i lakoće, ni s bogatstvom, koje mi uvijek tuđe bijaše. 
Osvijetli mi put! Neka i neravan bude, i dračom obrastao, uzak. Neka bude Tvoj!
Prolaz u kojem će biti stopljeni suosjećaji s Jurom, Antom, Ivankom, Vesnom… sa svima koji zvijezdu vodilju čuvaju u sebi, koji su Te pronašli u svojim bolesničkim posteljama, svijetleći mudrošću i strpljivošću, obdareni božanskom snagom, koju, darujući nam, umor u žar pretvaraju.
Kad na nebu ugasne se zvijezda, daj da obećanjem Tvojim vođeni, odsjaj svjetla Djeteta u krhkim tijelima nađemo.
Tim putem vodi me do kraja!
Pouči me da most služi za prijelaz s jednog kraja na drugi, da se na njemu ne gradi, ne ostaje, ne živi, da ga treba prijeći.
Split, 5. siječnja 2008. god.

|