Gospodine!
Skreni moj korak od Herodove zamke
da me ne privuče s ponudom
lagode i lakoće,
ni s bogatstvom,
koje mi uvijek tuđe bijaše.

Osvijetli mi put! Neka i neravan bude,
i dračom obrastao, uzak.
Neka bude Tvoj!

Prolaz u kojem će biti stopljeni
suosjećaji s Jurom, Antom,
Ivankom, Vesnom… sa svima
koji zvijezdu vodilju čuvaju u sebi,
koji su Te pronašli u svojim
bolesničkim posteljama,
svijetleći mudrošću i strpljivošću,
obdareni božanskom snagom,
koju, darujući nam,
umor u žar pretvaraju.

Kad na nebu ugasne se zvijezda,
daj da obećanjem Tvojim vođeni,
odsjaj svjetla Djeteta
u krhkim tijelima nađemo.

Tim putem vodi me do kraja!

Pouči me da most služi za prijelaz
s jednog kraja na drugi,
da se na njemu ne gradi,
ne ostaje,
ne živi,
da ga treba prijeći.


Split, 5. siječnja 2008. god.