Posljednji maturanti koji su polagali ispit zrelosti 1939. god. u staroj zgradi u Nodilovoj ulici
Jeste li znali da se i stogodišnjaci, nazovimo tako one koji to još nisu ali bi željeli to postati, udružuju s ciljem međusobnog hrabrenja i poticanja na aktivniji život kako bi što bezbolnije i ljepše proveli svoje staračke dane i dobili dodatnu energiju za lakše svladavanje sve većih tegoba koje starost neminovno sobom donosi. Nedavno je tako osnovana Družba stogodišnjaka maturanata splitske Klasične gimnazije, koji su 1939. godine kao posljednji maturanti polagali maturu u staroj gimnazijskoj zgradi u Nodilovoj ulici. Iako Družba nije pravno registrirana, ona egzistira međusobno čvrsto povezana obnovljenim starim prijateljstvom koje datira još iz školskih klupa. Zanimljivo je da smo većina od 67 nekadašnjih maturanata, različitog društvenog porijekla a i ideoloških opredjeljenja, doživjevši kataklizmu najstrašnijeg rata u povijesti čovječanstva shvatili pogubnost i besmislicu isključivosti i netolerancije, pa smo svi sudionici prvom zajedničkom susretu prigodom proslave 25-te godišnjice mature razdragano pristupili jedan drugome, grleći se bez obzira i na eventualnu nekadašnju pripadnost suprotstavljenim stranama, sretni da smo iznijeli živu glavu.
Zgrada Klasične gimnazije u Nodilovoj ulici Ovaj naš prvi zajednički, susret nakon proživljenih strahota progona, skrivanja, gladi, smrzavanja, Križnog puta i logora, doprinio je boljem našem međusobnom razumijevanju i otkrivanju u nama samima obilje pravih ljudskih vrijednosti, koje su u ratnom ludilu bile potpuno potisnute. U međusobnom komuniciranju ideološke razlike su postale nevažne, a razgovori su vodili suosjećajnim propitkivanjem o pojedinačnim sudbinama, naročito onih koji više nisu bili s nama. Osjećali smo se sretnima što smo preživjeli ta teška vremena i što smo opet zajedno, a nekadašnje školsko druženje, sada se počelo neprimjetno pretvarati u istinsko prijateljstvo nepomućeno bilo kakvim osobnim interesima. Tada još u punoj snazi, potvrdili smo zajedničku pripadnost polnoćnom nogometnom utakmicom u Oriju, gdje smo te večeri proslavili godišnjicu mature, zaključivši da ćemo svaku iduću desetgodišnjicu ponovno dostojno proslaviti.
Prorjeđivani prirodnom selekcijom dočekasmo u smanjenom broju i mirovinu, te oslobođeni dnevnih službenih obveza nekako smo spontano osjetili potrebu da dio slobodnog vremena obogaćujemo češćim međusobnim druženjem. Tako su formirane dvije sekcije, jedna splitska koja se sastaje svake srijede i druga zagrebačka koja održava sastanke svakog prvog utorka u mjesecu. Jedan od najagilnijih naših članova, iskusni liječnik Antun Stipišić, nekadašnji suradnik Andrije Štampara a među kolegama poznat nadimkom Škife, koristeći se dugogodišnjim i širokim medicinskim iskustvom, dobro je znao da je samopouzdanje i radno aktiviranje najbolja terapija u održavanju zdravlja, pa je svojim djelovanjem i sugestijama širio pozitivnu energiju među svojim kolegama, što je međusobno druženje činilo još zanimljivijim. Tako je inicirao izdavanje Zbornika prigodom jubilarne proslave 65-te godišnjice mature, u kojem bi pojedini kolege svojim osvrtom na protekla vremena dali vrijedne doprinose kako bi osvježili sjećanja na nekadašnji Split i život koji se u njemu odvijao, a isto tako i sjećanja na naše profesore i pojedine učenike. Inicijativa je dobro prihvaćena, ali usprkos Škifinih neumornih poticaja, nismo uspjeli pokrenuti uspavane intelektualne snage, a možda nam je nedostajalo samopouzdanja da bismo se upustili u pisanje nečega čime se nismo nikada bavili. Jedino je Pjero Brešković za Zbornik predao svoje prijevode na bračku čakavštinu nekoliko pjesama europskih pjesnika. Na kraju je Škife usmjerio svoju paljbu ne mene i konačno me je poslije dugotrajnog međusobnog natezanja uspio slomiti, pa je tako nastao skromni Spomenar pod naslovom ¨Sjećanje na jedno prošlo vrijeme i jednu generaciju maturanata splitske klasične gimnazije¨. U njemu je dan pregled ekonomskih, društvenih, kulturnih i političkih prilika u Splitu u vremenu između dva rata, kratak opis razvoja Klasične gimnazije od njena osnivanja, osvrt na pojedine profesore i na svih 67 maturanta, te konačno opis aktivnosti i načine zabavljanja kojima smo najčešće posvećivali naše slobodno vrijeme.
Spomenar napisan u povodu 64-te godišnjice mature
Ostao sam iznenađen kada me je iz Splita telefonski nazvao Anatolij Kudrjavcev, kazališni kritičar i veliki poznavalac Splita i njegove recentne povijesti, čestitajući mi na izvanrednom djelu zatraživši od mene pristanak da o njemu u ¨Slobodnoj Dalmaciji¨ dade poseban osvrt. Kudrjavcev nam se čak priključio jutarnjem domjenku u kavani Bellevue, gdje smo se bivši maturalci okupljali prigodom jubilarne proslave. Nažalost obećani osvrt nije nikad objavljen. Neugodno me je Iznenadila i indolencija Marijana Puljiza, direktora Prve splitske gimnazije, nasljednice Klasične gimnazije, kome sam također poslao Spomenar sa zamolbom da taj dokument iz povijesti gimnazije dade na čitanje profesorskom zboru, prenoseći mu i poruku da bi nam posebna čast bila kad bi se predstavnik škole priključio našoj proslavi. Nisam primio nikakve povratne informacije o primitku Spomenara, koji je po svoj prilici završio nepročitan u ladici, što je utvrdio i jedan od naših maturalaca prigodom osobne posjete direktoru osobno mu uručujući poziv da netko od profesorskog zbora prisustvuje našoj proslavi. Pozivu se nažalost nije nitko odazvao. Od 67 maturanata iz 1939. godine, u 2004. godini ostalo nas je još 24 živih, od čega smo samo dvanćstorica prisustvovalo proslavi.
Maturanti iz 1939., koji su sudjelovali u proslavi 65-te godišnjice mature.
Od lijeva na desno: Ivo Marović, Petar Mihanović, Durmitor Uglešić, Josip Perković, Andrija Roje, Antun Stipišić, Franko Donadini, Marko Madunić, Antun Cvitanić,Milorad Ronkulin, Branko čović, Pjero Brešković
Pokretačka aktivnost našeg neumornog i vječnog mladog Škifeta nije prestala ni nakon jubilarne proslave, već naprotiv pojačana je dvostrukim tempom. On je ostao i dalje spiritus movens svega događanja, inicirao je osnivanje Družbe stogodišnjaka i započeo s izdavanjem Družbinog glasila OLUiJA, kako bi se aktivnim sudjelovanjem u zajedničkom dijalogu, osnažile naše fizičke i psihičke funkcije. Da bi se moglo shvatiiti smisao i vrijednost ovog pothvata, citirat ću iz Škifinog pera Uvodnik iz prvog broja OLUJE:
¨Vrijeme će suditi koliko će revija Družbe desetak živih maturanata, koji se redovito srijedom sastaju u Splitu i jednom mjesečno u Zagrebu, doprinijeti kao adiuvans zdravlju osoba treće dobi. Ideja da se naši razgovori, slaganja i neslaganja, razmišljanja, vjerovanja i sumnje, a pogotovo odsjevi na zbivanja oko nas zabilježe nametnula se je sama od sebe, kao potreba u dijalogu. Oni koji bi ovaj način unapređenja zdravlja nazvali logoterapijom djelomično imaju pravo. Rekoh djelomično, jer je naš pristup mnogo širi. Obuhvaća osobu u sveukupnosti fizičkog, psihičkog i socijalnog jedinstva, rušeći ograde i otvarajući se i onome što nije definirano ¨pozitivnom naukom¨. Iskustva kroz osamdeset i šest burnih godina kao i sloboda koju nam daje umanjena samokritičnost, kao blagi izraz za staračku psihoasteniju, koliko god je to ¨neprihvatljivo¨, poslužit će plemenitom cilju duševne gimnastike pri usporavanju prirodnog procesa starenja. Ovi su zaključci nastali kao posljedica naših sastanaka. Pismena zauzetost članova Družbe trebala bi poslužiti kao terapijski adiuvans konačnom cilju: doživjeti stotu u relativnom dobrom fizičkom, mentalnom i socijalnom blagostanju.
Nema inicijatora pojedinca. Pristupnice koje mi dospješe, komentari kao i popratno pismo Franka me navedoše na promjenu prvenstvene namjere da klub stogodišnjaka prihvatim kao druženje u kategoriju ozbiljne terapeutske prakse preventivnog unapređenja sveukupnog zdravlja.
Svojim dosadašnjim radom, Donadini u Zagrebu a ja u Splitu, kao vodonoše svojevrsnog eliksira mladosti za početak se nametnusmo kao urednici. Na vama je, kolege maturanti 1939., prihvatiti ili odbaciti, shvatiti ozbiljno ili ne, surađivati ili ostati pasivni promatrači. Nismo slučajno izabrali naslov reviji OLUJA s malim i ispred ja. Asocijacija na aktualnu Oluju je dozvoljena, ali je prava naša namjera da članci budu u duhu Olujnog razmišljanja o čemu ću u jednom od slijedećih brojeva posebno raspravljati.
Ako nekad i u ozbiljnosti bude i tračak humora, to je samo način kojim istinu lakše probavljamo. Uostalom, bolje je humor nego umor.
Kao što me Franko naziva, vječno mlad
Škife.
Zahvaljujući Škifi već je izašao četvrti broj lista OLUiJA, koji je sa zadovoljstvom prihvaćen od svih članova Družbe, od kojih su se neki, iako stidljivo, počeli javljati svojim člancima uključujući se na taj način u zajednički dijalog. Zanimanje za ovaj list pokazali su i drugi naši vršnjaci, koji nisu maturanti 1939. splitske Klasične gimnazije, te i oni žele svojim člancima dati svoj doprinos kvaliteti lista.
Ne odstajemo od našega plana ni za jotu, jer možda će ipak netko od nas doživjeti stotu!
____________ oooOOOooo___________
Spomenuo sam da je Pjero za planirani, ali nikad napisani Zbornik radova maturanata 1939., dao zanimljiv prijevod na bračku čakavštinu nekoliko pjesama europskih pjesnika, pa evo prilike da to njegovo umijeće objavimo na ovom mjestu:
EUROPSKI PJESNICI - čAKAVSKI PJEVAJU
Nudeći svoj prilog za "Almanah splitskih maturanata-klasičara 1939." auktor čakavskih prijevoda pjesama koje slijede, htio bi svojim gimnazijskim kolegama reći da je vrijedio truda pokušaj provjeriti pitanje: je li naša suvremena čakavština prevodeći kadra izreći modernu zapadno-europsku pjesmu barem jednako tako primjereno i uspješno kao što je nekad davno prvih stoljeća svoje pojave pretežno istim jezikom u prijevodu s latinskog izgovarala aktualnu crkvenu liturgijsku riječ u raznim misalima, šćavetima, časoslovima i sl. Na taj je način čakavština tada prekoračivala, a danas također kad kao prevoditeljica postupa, prekoračuje svoje regionalne jezične granice. Ovim ovdje ponuđenim prijevodima pozvani su neki europski pjesnici - Baudelaire, Rimbaud, Lorca, Pavese - da dozvole našem lijepom "ča" slađe zazvoniti i u njihovim pjesmama. Sic!
Priredio: Petar Brešković, prosinca 2001.
Charles Baudelaire (1821-1867)
GUŠT PO SMARTI
(Le gout du Néant)
ćudi moja nekad žvelta na barufu,
ostav se šperonce ča te sokolila;
krepoj sad bez sroma, ti stori tovare,
ča na svaki kamik hripješ i posarćeš.
Smir se sarce kano stina,
zaspi tvardo ka živina.
Potujena dušno, ti stori huncute,
za jubov haješ, a niti za svajbu;
finile su pisme, trumbete i tonci,
a tmurno ti sarce ni za godimente!
Pramaliće moje milo,
svoj si miris izgubilo.
Iz hipa se u hip konsumoje vrime
kako slono more utopjeno tilo;
s varha gledon ovu konfužijun od svita
i ne išćen za se bunje ni zaklona.
Morsko ždrilo neka zine
da propaden u dubine.
---------------
Arthur Rimbaud (1854-1891)
ć U T J E N J E
(Sensation)
U večeri litnje po poju hodit ću,
badot će me stručje, gazit ću gošćicu,
pod svojim stopalom, ćutit umidecu
dok će hlodit vitar moju golu glovu.
Ni zborit ni mislit neću tada ništa,
no jubov će vela nabubrit u meni;
radostan ću pojti u daleke kraje,
kako da son s tobom prisritan ću biti.
--------------
Federico Garcia Lorca (1898-1936)
BALADA O VODI OD MORA
Tamo daleko
smije se more,
zubi od pine,
jusne od neba.
ća prodoješ, tužna curo
s parsima na vitru?
- Prodojem, gospodine,
vodu od mora.
ća to nosiš, ditmančiću,
pomišano s tvojon karvju?
- Nosin, gospodine,
vodu od mora.
Okli ti, majko, slone suze?
- To je, gospodine,
voda od mora.
Gorčina sarca, okli ti ona?
- Gorka je juto voda od mora!
Tamo daleko
smije se more,
zubi od pine,
jusne od neba.
Cesare Pavese (1908-1950)
TERRA ROSSA, TERRA NERA . . .
čarmenica, čarnica:
ti dohodiš s mora,
sa sparžene zemje
okli su riči starinske
i karvova fatiga
i bušinac u škrapi;
ni soma ne znoš
koliko riči nosiš
od truda i mora,
to bogata kako uspomena,
kako golo poje,
ti tvarda i slatka riči
po karvi iz oka starinska,
mloda kakono frut
od ove štajuni.
Ispod litnjega neba
tvoh doh leži,
a masline tvog oka
smiruju more
dok ti živiš i živiš
a da se ne štupiješ,
sigurna kako zemja,
smarknuta kako zemja,
koja se na misečini
vidi kruto stora
kako ruke tvoje matere,
kako antiki škaldin.
-----------
|
