Kad stavin Anđele spavat razbudin se puna force, komodan se, šapjen sa sebon, kuntenta ča je pasa joščec jedan dan, ča smo dobro i jubav iznili vanka, na arju meju tiče... pa neka viču, neka kriče.
Kad stavin Anđele spavat spustin se u poltronu, zaklopin oči i đirajen, da nikor me ne vidi, s Njimen po sarbunu. Dok plitki vali misecu se smiju i meni dojde pismu da zapivan serenadu judin, da se igran, ka da nije ništa, da in krila čistin priprav'jan za sutra.
Kad stav'jan Anđele spavat štivan i' ka mater dicu po'jubin dobrotu za ruku je držin, ondac me išempja nji'ova milina, pa zadrim'jen i ja ka da nije ništa.
Split, 4. lipanj 2008. god.
| |