Kad se nebo nad  pustinjom modri
znam da se vruć pijesak ne primiče k meni,
da beskrajna stoji.

Komadić neba nadomak kuća,
četrdeset dana Bog će nama dati,
zlo tamno izgoniti,
divlje svinje u vodu potopiti.

Samo On će izranjen
križe naše u svoj stopiti,
strah ponijeti posustalih,
skrivenih,
na smrt prestrašenih,
dobru volju ištući
uzbrdo hodeći,
padajući
pod teretom nakupljenim,
ustajući,
do brda udarcima bijen,
srca probodena
Duha Ocu predana.

Samo On će pustinju u meni
mirom svojim posijati
ako se predam.

Split, 22. siječnja 2008. god.