Koliko je vremena prošlo otkako im se približih, bijah uz njih i za njih? Riječi njihove otkako mi postadoše melem, siromaštvo otkad ponesoh njihovo sa sobom, bogateći se?  Vazda kad zavapim Srcu Isusovu, njihova me slika toplinom dotakne. Isus ih posjeda pod križ jer nemahu jedni druge gdje primiti.
Otkrih da je starica dobročiniteljica koja im svaku večer doda u ruku kunu za burek ili jogurt. Tako svaki dan, u isto vrijeme, dobrota i siromaštvo druguju pod križem.
Jučer stigoše prije mene. Kad uđoh naklonim se i pozdravim ih, a starica reče: - E, sad smo svi tu! Svi smo došli! - Koliko je vremena prošlo otkako im se približih, bijah uz njih i za njih…? a oni me tek jučer primiše kao svoju. Pod križ.
Pred sumrak se u mislima lelujahu Van Goghovi klasi, suncokretova polja, zvjezdana noć, crne ptice nad usjevima-teški oblaci nad njima, poplavljena polja, stara seoska kuća, obitelj za stolom... Selo čarolija.
Starry, starry night, od dobra me prihvaćenu otprati u san.
Split, 17. travnja 2008. god.
|