Spušćamo se, u subotnje jutro, Zvonimirova ulica i ja, užgano i žedno, nizbrdo, sunčanon bandon.
Sama, ka za dišpet.
Priko puta svit se ladon spušća, gre di je lagnje, di i' jema, di će čut koju, intrat koga višje. ![Image Image](images/stories/Mrve/vinodolski220.jpg)
Jutros Ti ranin, Bože, dat falu za forcu, za sriću puntamenta, za bokun neba, ča si ga spustija, u zid Svete Klare i primija me, u svoju butigu o' riči. Stisnut na pinku zem'je, bonaca Ti mudrost krije, misal u dubinu oće. S menon, na mojoj bandi, gušćerica na vrj grma, tilo suncu okrenila, dare Ti hvaleći.
Vraćan se.
Split, 21. srpnja 2007.
![Image Image](images/stories/kraj.png) |