Ja znam, da je dan, da si ga Ti načinio,
da je Tvoj, da ga Ti odijeli od noći,
u kojoj sâm bijah i ne vidjeh
i ne čuh jer noć bijaše gluha,
dok Ti je ne osvijetli i ne razdijeli,
i ovaj dan darova.

 

 

 

Dobrota Tvoja noći svjetlila ostavi,
da tama ne bude zauvijek.

U danu što ga prostre, dopusti
sjemenu izrasti nezgaženo,
u ljubavi hranjivoj,
da se dijeli.

Usitni velike žudnje
koje nas odvode,
odakle se ne znamo,
odlutali,
bez Tebe vratiti.

Oholima od ukrasa zemnih,
Ti pokaži put osvijetljen,
ako je i trnjem izrastao,
daruj milost čistiti ga!

Daj nam roditi se ponovno,
vidjeti danju i noću!
Obnovi nas, vrati na Početak!

Ako ne vidimo kao nekad,
jer oko ne gledavši uvijek dobro,
umorno ostarje,
neka oči duše
riječi Tvojoj uzdignute,
ponizno,
bez sebe,
druge hrabreći,
budu vazda otvorene.
To bit će znak,
da nastanio si se među nama.

Split, 9. veljače 2009. god.