Svit misli da o dobren ne triba razbijat glavu. Ka da se s dobrin mo'š obogatit, okoristit… ? Niki govoridu: - Dobar i lud to ti je isto. - Dobro se ne isplati. Niki jopet mislidu da je ta rič prez veze. O ten se mlogo pripovida, ma nikor se ni ubija čineć dobro ako ni jema barenko pinku koristi. Malo je oni' drugovačiji, kojin ništa ne tribuje. Oni prvi se koji put litrataju uz nike koji bi tribali bit dobri judi. More bit da ti nikad i nisu učinili vele dobra, ma neka se barenko vididu. ča mo'š, kad nimadu srama. Žaj mi je kad se bidni svit išempja i zagleda, koji put i u krivu osobu. - Joj, ča je dobar! Riči mu ka med tečedu iz just! - užaju reć. Da me ko ne bi krivo razumija, i ja živin za dobro, tražin ga, znan da ga jema. Otila bi da san i ja dil tega. Ma, ne mogu se pofalit, jerbo mlogo tega ostane samo že'ja a drugi o' tega ne ositi i nima ništa. Tak'o dobro nikon ne more pomoć. Svit bi reka: jalovo ti dobro. Ma, kad se susritneš s dobron, ne moreš ga zaobać, ne mo'š činit fintu da ga nisi vidija. Ono se šu'ja. Svudi je. Brzo je, vavik u priši. O tak'ega dobra moreš vidit i zapametit ča i kako va'ja radit. Tu ne 'š nać gušte, ma 'š ositit sriću na čoviku kon je dobro zaklapalo na vrata o' kamare i pomoglo mu. Dobro najboje pripozna i osića betežni čovik kon je sve teško, oću reć, koji ništa ne more prez drugega. Tak'i su najskoli vavik sami. Strpjivi čekadu da i' nikor dobar o'kjuča i pozdravi, reče besidu, raženta i', napravi posteju, izdrica lancune i kuvertu, namisti kušin, da in se do sutra ne nagrišpa koža, da ne pocrveni, da se ne napravi rana…
Dobro ne će pobić, zvirlat će jočin po kamari i tražit ča jošćec more učinit, oprat, očistit. Odnit će bacit škovace. Ne će se sramovat i reć da to ni njegov posal. Dobro sve čini da čoviku bude dobro i bo'je. Dobro zaudobi na se, priskoči zalogaj, nikad sito, sve podili. Gre leć ka tič, kad višje ne more izdurat. Svaki čovik nosi dobro u sebi. Ne triba ga nidir iščat. Nikor ga je zakopa i ne obadaje ga. Nikor ga pusti samo da se priženta i pokaže, ma, prez žeje da učini višje o' tega. Jopet se povuče i zaklopi prid tujin potriban, sakrije se. Meni se pari da svaki o' nas more napravit dil dobrega, bit dobar, barenko prinit potribu betežnega i nevojnega čovika, reć je na pravo misto, bit trumbeta, telefon, glas, rič, indiric da dobro najde svakega komu triba. Dobro more bit i stari čovik koji misli da višje ništa ne more činit, da je prez koristi i da je najboje kad sidi oli leži u svojon kočeti. Tak'i moredu molit, molit za dobro, za nevojne, sirotinju, za betežne. Dobro tribuje radnike, savist čut i o'zvat se, produ'jene Božje ruke ča smiridu svaki vapaj bolesneg tila i duše. Dobro je Božji polog u svaken o' nas, nareslo onoliko, koliko smo mu dali mista i vrimena, ne zagledajuć se u se, ne jubeć se.
Split, 3. listopada 2007. god.
|